ruskan john - emocionalno prociscavanje

5/23/2018 Ruskan John - Emocionalno Prociscavanje

1/303

EMOCIONALNOPROIAVANJEPrirunik za integrativni postupak

John Ruskan

Sarajevo


2/303

Posveeno svima, koji posvudatragaju za duhovnou


3/303

ZAHVALEelio bih izraziti svoju najsrdaniju zahvalnost ljudima, koji su mi po-mogli u kristaliziranju ove knjige...

Tradiciji Kriya Yoge i duhovnom majstoru Babajiju, koji me prvipoveo na put do samoostvarenja.Obiteljima Gurudeva Amrita Desaija i Kripalu Ashrama, jer su mi

pokazale, kako da zavolim samog sebe.Terapeutima, koji su prikupili materijale neprocjenjive vrijednos-

ti, potrebne za ovu knjigu: Marthi Crampton, Terryju Huntu, Richardu

Mossu, Sharry Rose, Hazel Stanley.Robertu Hallu, za pisanje nadahnute i misaone uvodne rijei.Stanu Wattu, koji me beskrajno podravao, i koji je prvi izueni

terapeut s dozvolom za rad po Integrativnom postupku.Izdavaima Peteru Gaultu, Tonyju Hoffmanu i Marjorie Partch, za

pomo pri oblikovanju rukopisa u knjigu.

Za pomo, koju su mi pruili Asha Golliher, Suzie Kunz, ClaudeRoberts i Jeremy Youst.

Pokusnim itateljima, Patriceu Aairesu i Debori Wyatt.


4/303

UVODNA RIJE

Rana u ljudskoj psihi, koja proizvodi strah, ljutnju, pohlepu, ne-povjerenje i nasilje najtee je izljeiva. Pa ipak, upravo je ova ranaodgovorna za mnoge tisue naina, na koje svi mi patimo.

Na neuspjeh u oslobaanju samih sebe od bolesti koja je zahva-tila i zarazila cjelokupnu ljudsku rasu vidljiv je posvuda u svijetu.

Unitavamo vlastitu okolinu svojom pohlepom i nepanjom. Vieenergije troimo na proizvodnju oruja za masovno unitenje, no toradimo na pruanju pomoi jedni drugima, kako bismo poboljalikakvou ivljenja. Bojimo se intimnog druenja s drugom osobom.Naa prva reakcija na pristup naoj vlastitoj vrsti je nepovjerenje.Ubijamo svoju djecu u strahovitim ratovima. Ugnjetavamo i muimo

one meu nama, koji su na bilo koji nain drukiji od nas samih. Vrloubrzano postajemo ovisnio svemu,to nam doputa kratak predah odstrahovitog bola, uzrokovanog naim stanjem.

Tko uope eli uti neto o ovome? mogli biste upitati. To seopisuje u svim medijima. Ne treba nam jo vie tmine i zle kobi! Mo-gue da je i tako; no, mi moramo bolje razumjeti same sebe i nae

stanje, da bi se ikad ukazala makar i mogunost nastajanja zdravogdrutva. Posve je mogue ostvariti iscjeljenje srca. Svatko od nas po-sjeduje snagu, kojom rascijepljene dijelove svog vlastitog tijela i umamoe ujediniti u cjelinu. Mi ratujemo jedino sami sa sobom. Bolnaozljeda, uzrokovana cijepanjem obaju dijelova, strah i mrnja kojimata podjela rezultira, pojavljuju se samo u svakom pojedinom od nas.

Stvarno izljeenje poinje tek, kad iskusimo istinu o toj rani, i kad jojpogledamo u oi. Moramo duboko osjetiti svoju vlastitu bolest. Pri-pravnost da osjetimo svoju vlastitu patnju i strah jedna je vrsta predaje


5/303

ba ovom ivotu, predaje upravo ovog tijela, ba u ovom trenutku.Izljeenje u ljubav i cjelovitost nikad nije bilo nita vie, no preda-

vanje samom sebi, predavanje sebe tijelu to osjea. To je put zaprihvaanje samog sebe. Jednostavan je, no nikako i lagan.

Izljeenje e nastupiti samo uz nau suradnju. U medicinskoj

smo praksi otkrili, da bolesnik mora eljeti ozdravljenje. enja zacjelovitou mora u nama biti dovoljno jaka i dovoljno svjesna, da bimogla izdrati teko iskuenje iscjeljenja.

Nai duhovni demoni i glavni vjerski pokreti, koji su izrasli izosobnog nadahnua, tisuljeima su nas uili uvijek istoj poruci. Netako davno, i naa je psihologija doprla do istih ovih istina. Nae pu-

tovanje je pobuivanje prihvaanja samih sebe. A da bi se to uinilo,moramo biti pripravni osjetiti to je to, to je istinito za nas same,

bez ikakvih ograda, i to ne samo sveukupnost radosti, ve i patnje.ivimo koristei nae potencijalne inteligencije u tako maloj mjerisamo stoga, jer odbijamo u potpunosti biti ovdje upravo u ovimosjeajima, i u ovom tijelu.

Na ovim je stranicama John Ruskan ostvario veliko djelo. Napi-sao je knjigu, koja objedinjuje mudrost pradavnih duhovnih vjebi inae moderno psiholoko razumijevanje. Uinio je to vrlo vjeto. Paak i ono, to je jo znaajnije za ovo doba svjetske krize, opisao je upraktinim pojedinostima takav postupak iscjeljenja, koji moe do-vesti do mentalnog, emocionalnog i fizikog zdravlja. Korak po ko-rak, razjasnio je metodu samopomoi, koja uistinu moe otvoriti puteve za dobrobit, Mudrost, te obnavljanje ljubavi prema samom sebi,ali i prema svijetu.

Koncepti opisani u ovoj knjizi toliko su jednostavni, da ih je po-esto teko shvatiti. A jo ih je tee priopiti. Cijenim to, to je John

Ruskan uspjeno postigao oboje. Kad se udubite u stranice ove knji-ge, uinite to polagano i otvorena uma. Upamtite mudrost koju u nji-ma nalazite, a zatim sa znatieljom i zanimanjem otkrijte iskustvo is-tine na koju ukazuju.

Dr. Robert K.Hall,Lomi School Foundation

Tomales, California


6/303

PREDGOVOR

Tijekom svih godina u kojima sam bio ukljuen u duhovne i is

cjeliteljske zajednice, primijetio sam neto, to je ubrzalo pisanje oveknjige: mnogi ljudi, koji najustrije tragaju za duhovnim rastom,obino nisu upoznati s metodama ili vanou rada na emocionalnojkomponenti psihe. Oni pristupaju unutarnjem rastu kao to sam isam radio u prolosti, i to itav niz godina samo usredotoenjem navie idealistike aspekte meu kojima je i ljubav, za koje se nadaju

da e ih dosei, dok zanemaruju onaj neugodniji, emocionalni aspektsamih sebe. Uistinu, esto postoji ogroman raskorak izmeu svijestio emocionalnom Ja i pretpostavke, da emocije i nisu uistinu vane. Uisto vrijeme, svi ukljueni u psiholoku terapiju, kojoj je glavna zada-a emocionalno iscjeljenje, esto ne mogu otkriti nain za usklaiva-nje duhovnih umijea i svog unutarnjeg rada.

Premisa ove knjige bila bi, da se do stvarnog rasta u viu svijestne moe doprijeti tako dugo, dok rad s emocijama ne postane sredi-nji dio unutarnjeg rada. tovie, nadam se da u pokazati kako rad semocijama, kao i s osjeajima uope, moe postati najvaniji ili ak iprimarni obrazac za samoostvarenje, jer nam omoguuje osloboenjeod onih unutarnjih snaga, koje nas blokiraju i udaljuju od punine na-

ih mogunosti.Ova je knjiga proizvod povezivanja dviju kulturnih, intelektual-

nih i duhovnih tradicija. Tijekom rada na njoj, osjetio sam susret ovihdviju crta tradicije u svojim mislima, a zatim njihovo pretapanje upisani oblik, kao kod obrnute prizme. Kao ensko i muko, majka iotac, Yin i Yang, svaki je od tih elemenata bio potreban, da bi se onaj

drugi ostvario u potpunosti.Najire shvaeno, Istok predstavlja majku povezanost s hranom,

odnosno s unutarnjim izvorom duhovne ispunjenosti, iscjeljenjem i


7/303

rastom. Zapad prikazuje oca intelekt, organiziranje, pragmatinanaela koja daju oblik i strukturu iscjeliteljskoj snazi.

Ono, do ega je to dovelo, nije bila usporedba ili analiza ovihdvaju puteva, ve sinteza. Imao sam namjeru pokazati kako se obaova obrasca mogu ujediniti u jedinstveni pristup, koji e omoguiti

sustav rada na samom sebi, za kojim zatim moe uslijediti intelektu-alni rad, a to e opet zajedniki dovesti do otvaranja srca. Osjeam da

bi ovakav pristup mogao biti od ivotnog znaaja za nas na Zapadu,dok tragamo za duhovnom cjelovitou i oslobaanjem od nepreki-dno prisutne egzistencijalne patnje.

Ako e vam ova knjiga moj poklon vama biti od bilo kakvevrijednosti, znajte da ste zauzvrat i vi pomogli meni, kao i svima na-ma ostalima, jer bol koju osjeate nije samo vaa; to je bol svijeta.Izdvojenost je iluzija. Kad iscjeljujete sami sebe, iscjeljujete i svijet.

elim vam neprestanu puninu u svakom podruju ivota. elimvam mudrost, da ostvarite one bezgranine mogunosti najvie odsviju koje vam ivot prua. I najvanije, elim vam snagu, da u svo-me ivotu pobudite ljubav i iscjeljenje; jer, oboje moemo u njemuuvijek nai toliko blizu.

John RuskanNew York, 1993.


8/303

Shvaam, da je moja ljubav prema samom sebi

najvea imovina, koju u ikad stei.

Ljubav prema samom sebi rada se samo onda, kad

prihvaam i doivljavam svoje osjeaje onakvimakakvi uistinu jesu, upravo u ovom trenutku i

ugodni, i neugodni. I dok dobrodolicom

pozdravljam svoje Ja koje pati, to iscjeljuje. Voljeti

samog sebe daje mi snagu za preobrazbu.


9/303

UVOD

UMIJEELJUBAVI PREMA SEBI

Ponekad ljudi zavide umjetnicima na njihovu ivotu. Misle da jeivot umjetnika uzbudljiv, te da izraava instinkt slobode. Umjetnikase doivljava kao borca protiv sutinskih problema ljudskog postoja-nja, koji se tim pitanjima bavi iznutra, a zatim ih iskazuje kroz kon-kretan umjetniki izraz. Cijeni se njegova hrabrost da se bavi unu-tarnjim sukobljavanjima. Znam, da sam tako i sam mislio prije no tosam odluio posvetiti mnogo svog vremena razumijevanju i praksiumjetnosti. Bio je to, uostalom, i jedan od razloga, zbog kojih sampostao umjetnikom.

Pravi umjetnik onaj, koji uistinu istrauje pitanja samoizraavanja, a ne samo iskoritavanje tehnike djeluje na visokom stupnjuspoznaje. Umjetnika izraajnost dolazi iz Stvaralakog sredita svi-

jesti, koje u istonjakoj psihologiji zauzima poloaj ak i vii negosrce, i pripisuje se neuobiajeno intenzivnom iskustvu umjetnika.

Meutim, i umjetnici mogu naii na probleme u svom radu. Oni

esto zapoinju kad umjetnik pokuava izgraditi osjeaje drutvenogidentiteta i prihvaanja kroz svoju umjetnost. Motivacija se tada po-mie od istog samoizraavanja na ono, to se dobiva za svoj rad.Pomicanje motivacije moe biti i jedva zamjetljivo, pa ipak i tomoe dovesti do poremeaja u njegovu stvaralatvu, a ponekad i doporaza nad samim sobom.

Iako su me snano i gotovo istovremeno poele privlaiti i um-jetnost i pitanja unutarnjeg rasta odmah po zavretku studija, ezde-setih godina duhovna naela koja sam prouavao nisu sprijeila


10/303

moj pad u vrtlog, koji u vam opisati. Uili su me, da srea ne izvireiz rezultata neijeg rada, ili iz odobravanja onih oko nas, ve iz rado-sti, koju osjeamo dok ga obavljamo. Sloio sam se s time, te sam usvom osobnom radu kao umjetnik osjeao, da dolazim iz srca, beztraenja odobravanja. Za mene je umjetnost znaila poniranje u unu-

tranjost i iznoenje pronaenog na svjetlost dana. Stvaralaki izriajbio je radostan i ekstatian. Osjeao sam, da razvijam sposobnostpokretanja nevjerojatnih energija, koje sam u sebi zapaao.

Jer, za mene je sr stvaralakog ina i biloopaanje (percepcija).Mogao sam dospjeti do ekstaze i jednostavnim promatranjem slike,plesa, arhitekture, ili sluanjem glazbe. Tek sam kasnije shvatio, da

snaga lei u promatrau. Umjetniko je djelo samo okvir u koji proji-ciramo nae umjetniko iskustvo, slino kao i ivot openito.

Uinilo mi se prirodnim, da iz ina percipiranja krenem u stvarnostvaralatvo. No, zapravo i nisam bio ja onaj, tko je stvarao. Ja samsamo rkao, dok je iz mene u stvari izbijala neka druga stvaralakasnaga. Moja je uloga kao umjetnika bila da zapazim, da me pokrene

ono to bih ugledao. A moja vjetina kao umjetnika sastojala se utome, da svoju svjesnu misao uklonim s puta, kako bi proces mogaonastupiti. Ako bi se u tom procesu pojavilo neto to bi me pobudilo,tada bih proizveo djelo umjetnosti, neto to bi bilo dovoljnozanimljivo da podijelim s ostalima. Jer, dijeliti to je bilo upravoono, to sam i elio initi.

Naime, sve dok sam bio svjestan zamke uporabe umjetnosti kaosredstva za privlaenje pozornosti na sebe, inilo mi se prirodnim dasve to bih stvorio poelim podijeliti s drugima. Doputao sam, danisam savren, te sam u granicama drao odreeni stupanj privre-nosti ega prema vlastitim djelima. Ako mi je bio potreban minimumpriznanja, osjeao sam da bih trebao prihvatiti tu potrebu zajedno sa

svim ogranienjima koja bi ona sa sobom mogla donijeti.Dogaaj, koji mi je pomogao da spoznam taj destruktivni krug u

koji sam upao, dogodio se tijekom mog sudjelovanja u Radionici zamudrost tijela, koja se odravala krajem tjedna. Niti treeg se dana ugrupi nije pojavilo ba mnogo proienja. Na voditelj nas je uvodiou proireni stav jogapoloaja, u Planinu. Kako taj poloaj predsta-

vlja velik napor za tijelo, mnogi su se od nas u grupi poeli tresti idrhtati. Konano smo zavrili s tom pozom, te nam rekoe, da se mo-emo kretati prostorijom na bilo koji nain, koji odaberemo.


11/303

Tek to sam se pokrenuo, odjednom sam poeo osjeati energijuu svom tijelu. Ta je energija uzimala oblik razliitih pozicija iz klasi-nog baleta, koje nisam znao imenovati. Mada se nikad nisam bavio

bilo kakvim uenjem baleta, oduvijek sam osjeao prirodnu privla-nost prema plesu, a i mnogi moji prijatelji bili su iz krugova plesaa.

Oduvijek sam slutio, da sam nekad i negdje u prolosti ukolikouistinu postoje proli ivoti morao biti plesa. No, nikad nisam kre-nuo dalje od ove intelektualne pretpostavke.

Samo, ovo iskustvo nije bilo intelektualno. Energija u mom tijelunastojala je izvoditi savrene pozicije klasinog baleta, tjerajui mojenesavrene pokrete tijela da im odgovaraju to je mogue vie. Unu-

tarnje vienje i osjeanje energije koja je zauzimala arhetipske balet-ne pozicije, poimanje da se uistinu radi o tim arhetipskim pozicijama,te ekstaza zbog te unutarnje percepcije bilo je neodoljivo. Proaosam kroz prekrasno i dirljivo umjetniko iskustvo.

Usprkos tome, u uskoj vezi s ljepotom koju sam posvjedoenoosjetio u sebi, pojavio se i osjeaj patnje, bol zbog osamljenosti.

Shvatio sam, da sam oivio svoju patnju iz prolog ivota, kao plesa-a. Stupio sam u glavno proienje emocija. Znao sam, da kad godse proienje povee s onim, to bi se moglo nazvati prisjeanjem naproli ivot postoji i dobra doza vjerojatnosti, da je to prisjeanjestvarno, a ne samo zamiljeno. Znao sam, da sam dodirnuo svojupotisnutu patnju iz prethodnog ivota, te da se ona oslobodila.

Uvidio sam, da je velik dio mog sadanjeg ivota bio jednak pret-hodnom, samo to sam se sad uglavnom bavio glazbom. Opet meobuzela stvaralaka ekstaza i patnja zbog osamljenosti, a da nisamshvatio da je oboje barem za mene neodvojivo, te da se radi odualistikim dopunama (komplementima). Potisnuta patnja iz pret-hodnog ivota bila je izvor mog sadanjeg obrasca.

Nevjerojatno iskustvo stvaranja, na koje su se umjetnici usre-dotoili, ne nailazi bez svojih komplemenata. Stvaralaki in donosisa sobom osjeaj izolacije i unutarnje praznine zbog posjedovanjaiscrpljujuih energija. Patnja dovodi ekstazu u ravnoteu.

Nakon spoznaje o dualistikoj prirodi svog stvaralakog isku-stva, u aritu se naao moj ivot. Velik sam dio ivota proveo oduzi-

majui si ekstazu, i ne razumijevajui zbog ega se ta patnja poja-vljuje. Patnja zbog odvojenosti i od sadanjeg, i od prethodnogivota bila je motiv, prikriven eljom da podijelim svoje radove s


12/303

drugima, ali i jaka, dijelom podsvjesna motivacija za utvrivanjesvog drutvenog identiteta kao umjetnika. Osjeao sam, da bi ta stra-hovita patnja zbog osamljenosti mogla biti olakana, samo ako us-pijem doprijeti do drugih svojim djelima. A to, to nikad nije uistinu ibila olakana, samo je doprinijelo mojoj zbunjenosti, jer ak i kad su

moja djela doivljavala prihvaanje, kad bih dobio poneko priznanje,patnja bi i nadalje ostajala prisutna. Postao sam zbunjen i povrijeen.I priznanja su mi postala besmislena. Posumnjao sam u vrijednostonoga ime sam se bavio, te sam postao samodestruktivan i to vjero-

jatno na vie naina, no to sam ih ak i danas svjestan.Problem se pojavio kad sam dopustio da me ta patnja zbog osam-

ljenosti motivira; kad sam je pokuao olakati kroz priznanja, za kojasam mislio, da se radi o elji za dijeljenjem svojih radova s ostalima.Na sline naine svi mi pokuavamo izbjei svoju patnju, bez spo-znaje o tome, da kad smo motivirani eljom da izbjegnemo negativnosti, tada od njih vie ne uspijevamo pobjei.

Tako sam znaajan dio svoga ivota proveo nesvjesno zatvoren u

krug ovisnosti prema stvaralakom radu. Od ekstaze do stvaralatva,padao bih neprekidno u njihove komplemente, u osamljenost stva-ratelja. Tragajui za nainima na koje bih pobjegao negativnim aspe-ktima, radije bih se iznova vraao na dijeljenje svojih djela s ostalima,kao protulijeka osamljenosti, ili bih, ako tamo nije bilo olakanja, opetkrenuo u stvaralako iskustvo, samo da izbjegnem patnju. Postao sam

i prisiljen na stvaranje; ono mi je sluilo kao sredstvo za bijeg odizolacije, koja bi nailazila zajedno sa stvaranjem. Sve bez eljenogolakanja, jer bi osamljenost tako bila tek suzbijena. Narasla bi sve dotoke, kad bi se prisila javila i u drugim podrujima moga ivota,primjerice u mojim vezama. I na kraju, suzbijena je patnja postalatoliko velika, da sam bio prisiljen prestati s radom, dospijevajui do

toke sagorijevanja. Proienje koje sam iskusio u Radionici, pomo-glo mi je da shvatim, da se radilo samo o nadograivanju suzbijenepatnje i one iz sadanjeg, i one iz biveg ivota, to je doprinijelomojoj blokadi i zastoju.

Kako se rijeiti osamljenosti koja nailazi s inom stvaranja, ali idrugih emocionalnih problema koje bismo mogli imati? Upravo o

tome govori ova knjiga. Prvi je korak integrirati se; upotpuniti se,obratiti, te prihvatiti osjeaje kojima smo obuzeti. Kad se neto inte-grira, tada ne nestaje, ve se naprosto vie ne doivljava kao smetnja.


13/303

Tu se nailazi i na najvei dio patnje, jer osjeaji nisu upotpunjeni.Integracijom zapoinje postupak izljeenja i proienja. Svi aspektiivota, ne samo oni stvaralaki, imaju svoje i pozitivne, i negativnekomplemente. Moramo samo nauiti, kako one negativne integrirati,a ne kako ih izbjegavati. A u tome se poneto moe nauiti i od

umjetnika.Umjetnici su zabavljeni i onom runom, a ne samo onom lijepom

stranom ivota. esto portretiraju runou, disharmoniju, sukob;stvarno, mnogi dananji umjetnici ive u getu svojih gradova. inise, da su na neki nain privueni onoj otrcanoj, blatnoj strani ivota,to nadilazi njihovo poslovino traganje za niskim najamninama. To

je zato jer umjetnik prihvaa, slavi i izraava i negativan aspekt egzi-stencije, kako u vanjskom svijetu, tako i u unutarnjim osjeajima.Umjetnik to prvenstveno ini stoga, da bi dosegao svoju osobnu inte-graciju jednog i drugog, ali i zato da nam pokae kako ne moemoizbjei odgovornost za integriranje naeg osobnog iskustva. Kadnastojimo pobjei, zapravo samo suzbijamo; i ma to to bilo od ega

bjeimo ili s ime se sukobljavamo, ono time samo nastavlja rasti.Sklonost bijegu je problem, koji se gotovo nerazdvojno spominje

uz Novo Doba (New Age). Kad nas po prvi put privue bilo to ve-zano uz New Age, moemo tome pristupiti s enjom za postizanjemsklada i smirenja. To moe biti onaj vaan prvi korak, naroito akosmo neim uzdrmani, no nita neemo uistinu shvatiti, ako nepre-

stano jedino nastojimo izbjei negativno u korist pozitivnog. Mora-mo nauiti kako da integriramo ono to pokuavamo izbjei, i to hra

brou jednog umjetnika.

Svi mi moemo postati umjetnici; jer, umjetnost ne ovisi o teh-nici, ve o osjetljivosti samog promatraa. Moete izmijeniti svoj na-in percipiranja tako da ivot vie ne doivljavate kao neto to se

odvija izvan vas samih, kao neto s ime se valja boriti i upravljati.ivot postaje odraz vas samih, a taj odraz moete prihvatiti ili odba-citi, prihvaajui ili odbacujui zauzvrat sebe samog.

Kad promatrate s prihvaanjem, omoguavate zapravo da zapo-ne stvaralaki proces. Upravo, kao kad se umjetnik radei na sliciodmakne u stranu, kako bi propustio drugu snagu da prodre u njegovo

stvaralatvo, tako i vi moete koristiti isti takav pristup u svom sva-kodnevnom ivotu. Postajete umjetnikom, a ivot vaim slikarskimplatnom. Postajete svjedokom stvaralake preobrazbe. Proivljavate


14/303

iskustvo radosti stvaralakog ina, te pronalazite ljepotu i u najbjednijim djeliima svog postojanja.

Kad promatrate s prihvaanjem, ostvarujete jo neto. Tako ui-te, da je prihvaanje zapravo ljubav, te u prihvaanju samog sebe i

vlastitih osjeaja takvih kakvi jesu, gradite iskustvo ljubavi prema sa-

mom sebi na jedan nain, koji se ne bi mogao ostvariti nikakvim dru-gim sredstvima. Ljubav prema samom sebi postaje iscjeliteljska sna-ga, koja preobraava va unutarnji svijet. Voljeti samog sebe postajenajvie umijee.


15/303

1. DIO

EMOCIONALNO PROIENJE


16/303

Kad prihvaam sebe i svoje osjeaje

onakvima kakvi jesu, postajem cjelina.

Nisam vie rascijepljen nisam onaj dio

sebe, koji se bori ili proklinje. U meni rastesnaga prihvaanja i ljubavi prema sebi.

Postiem sposobnost da iscijelim i sebe, i

uvjete svoga ivota.

Potiem snagu za preobrazbu.


17/303

1. PRIHVAANJE OSJEAJA

Svi mi elimo biti cjelina. eljeli bismo imati pristup koji bi nam

u tome mogao pomoi. Isuvie smo bliski s osjeajem rascijepljenosti, radei sami protiv sebe usprkos naim najboljim namjerama. Putdo unutarnjeg rasta, koji nas poziva da prihvatimo sami sebe kako

bismo postali cjelina mogao bi se uiniti razumnim. No, kad tononauimo to je ono to bi trebalo prihvatiti, iskrsavaju zbunjenost isumnja.

Prihvaanje radosti ini se prirodnim; no, moe ostati nejasnozbog ega valja prihvatiti i ljutnju, ili strah. Osjeaji koji su negativnikao ovi upravo i predstavljaju ono, to bismo eljeli izbjei. Uobia-

jeno je, da o negativnim osjeajima razmiljamo kao o neemu toprijei ili ometa na osjeaj sree.

Svi mi imamo i neki stav o tome, kakvi bismo eljeli biti bezponeke mane, ogranienja ili emocionalnih problema. Borimo seprotiv takvog stanja, oekujui da emo biti sretniji im se uspijemorijeiti svojih negativnih aspekata, im se uspijemo usavriti. Borimose protiv samog osjeaja nesree.

Usprkos tome, suvremena psihologija nauava, da postoji mjesto

za prihvaanje negativnih osjeaja i stanja. U stvari, upravo njihovimneprihvaanjem ovjekovjeujemo negativnosti, umjesto da ih se os-lobaamo. Prihvaanje je teko shvatljiv koncept, jer su nas nauilida se opiremo i borimo protiv onoga to nam ne odgovara. Uistinu,razumjeti prihvaanje je osjetljivo pitanje, koje za sobom ostavlja iona ostala: kako? Kako prihvatiti svoju ljutnju? Sto to znai prihva-

titi svoj strah? Kako mogu rijeiti svoj problem, ako ga prihvatim?Osjeaji su bolni i pretvaraju se u probleme samo stoga, to nisu

prihvaeni, ili integrirani. Oblikujemo svoju patnju otporom i


18/303

neprihvaanjem. Da bismo je nadili i mogli uivati u cjelini, mora-mo nauiti integrirati one dijelove ivota, koje smatramo bolnima ikoje bismo rado izbjegli. A kad se oni jednom integriraju, prestajepatnja. Umjesto toga, dodaju se nove dimenzije naem postojanju.

Ove se nove dimenzije ne mogu unaprijed predvidjeti. ivot po-

staje bogatiji, iskazuje se u stvarnom a ne pseudoduhovnom i ma-terijalnom napretku svijesti. Stvaralakom je doputeno da se izrazi.Radost postaje beskrajna. Postajemo umjetnici ivota, i shvaamo dase ono emu smo pruali otpor zapravo nalazilo u nama samima, a neu svijetu oko nas.

Integrativni postupak je metoda unutarnjeg rada, koja e vam

omoguiti da jednostavno i djelotvorno preobrazite svoje osjeaje isvoj ivot. Nauit ete tonozbog ega jeprihvaanje vano, tekakoprihvatiti na jedan nain, koji ne znai da morate pokuati zavoljetineto to ne volite. Sutina postupka nalazi se u prihvaanju svojihosjeaja, ma kakvi oni bili, pa i svojih osjeaja odbojnosti. Problem

je, to ste se obino opirali tim osjeajima i odbacivali ih, uzrokujui

time vlastitu patnju.Istrait emo koncepte, koji vam se mogu uiniti novim i izazov-

nim, no koji su od ogromne vrijednosti. Nauit ete konanu i jasnumetodu rjeavanja bilo kojeg psiholokog ili materijalnog problema.tovie, nauit ete i vrlo praktian pristup ivotu, koji vam omogu-ava koritenje svih dosadanjih iskustava i negativnih i pozitivnih, ito na najdjelotvorniji mogui nain. Razbudit ete svoje uspavanesposobnosti za ljubav i stvaralatvo, i time zapoeti svoj osobni rast.

SUSRET S TERAPEUTOM

Psiholoka terapija bila je posljednjih pedesetak godina najuobi-

ajenije sredstvo koje je ljudima na Zapadu prualo pomo u stres-nim emocionalnim stanjima, ili jednostavno omoguavalo da posta-nu senzibilniji prema sebi. Prije no to se terapija uvrijeila, mjestokoje je nudilo ovu vrstu pomoi bila je crkva. Danas se psiholokovelikim dijelom odvojilo od duhovnog. Duhovnost esto zanemaru-ju, ili je barem ne smatraju poeljnom one osobe, koje se u traenju

pomoi okreu psihologiji.Terapeutski napor je, kao prvo, posveen razotkrivanju ili pre-

tvaranju u svjesno onih osjeaja i obrazaca, koji podsvjesno djeluju


19/303

na osobu u nepoeljnim oblicimaJiDrugo, terapija je upravljena naoslobaanje pohranjenih negativnosti razliitim pristupima, ovisno okoli koja se primjenjuje.

Terapeut prihvaa tienika

Bez obzira na pristup, uspjeni terapeuti imaju jednu zajednikuosobinu: prihvaaju tienika, ne postavljajui mu pritom nikakveuvjete. Bezuvjetno prihvaanje moe biti poetno i preobraajno, jerproblem se ne nalazi tamo, gdje tienik obino misli da se nalazi.Pravi je problem u tome, da tienik ne prihvaa samog sebe, a poestoak nema niti bilo kakvo znanje o samoprihvaanju. Uz pomo tera-

peuta on ui kako prihvatiti sebe, nadvladavajui negativne obrasce.Tijekom terapije, razotkrivaju se i ublaavaju prepreke, a tie-

nik postaje svjestan svojih sklonosti ka samoograniavanju. To seprvenstveno dogaa zahvaljujui stavu prihvaanja od strane terape-uta, a ne zbog nevjerojatnih sposobnosti pronicanja, ili moda izvan-redno djelotvornih tehnika rada. Terapeutsku uporabu prihvaanja

moe razumjeti i primijeniti samo osoba, koja je na dubokoj razini isama ovladala vlastitim samoprihvaanjem; pogreno bi bilo pretpo-staviti da bi netko, tko i sam nije cjelovit u svojoj nutrini, mogao ikads uspjehom ponuditi ovu vrstu iscjeljenja drugoj osobi.

Uspjean zavretak terapije postignut je, kad tienik vie neosjea potrebu za podravajuom energijom terapeuta, ve je uspi-

jeva pronai kroz prihvaanje samog sebe. Time on ne postaje savr-eno ljudsko bie, no podravajui sebe postaje sposoban izgraditi

vlastiti sustav obnavljanja i izljeenja iznutra.Uloga terapeuta na Zapadu posve odgovara tradicionalnoj ulozi

gurua na Istoku. Guru ostvaruje istu vrstu obnavljajueg odnosa kao iterapeut, i to iz istih razloga. On uenika prihvaa bezuvjetno, zna-

jui da je prihvaanje od strane drugog ono to ueniku treba, te da gavalja nauiti samoprihvaanju, kako bi izrastao kao ljudsko bie.Meutim, na Istoku je uloga gurua sveobuhvatnija, jer ukljuuje nesamo psihologiju, nego i filozofiju, religiju i fiziku kulturu, pri e-mu se sve te znanosti bave pitanjima duhovnog rasta.

Sveobuhvatnost ovakvog promatranja, ne ini ni najmanje, zbog

te svoje odlike, na zapadnjaki psiholoki aspekt povrnim ili neprouenim. Jer, istonjako poimanje uma temelji se na tisue godinastaroj povijesti i tradiciji. Ve su i pradavni ljudi Istoka uistinu bili


20/303

majstori psiholozi. Zapadnjaka psiholoka misao svojim najveimdijelom dosee starost od tek nekoliko stotina godina, i jo se uvijekoblikuje; istonjaka se misao oblikovala u cijelosti, pa nam nudimnogo toga, to tek trebamo nauiti.

Spona psihologije i duhovnosti je presudnaNa Istoku, psihologija ima ugraenu sponu s duhovnou. Nasu-

prot tome, zapadnjaka psihologija postaje ograniena, i to upravostoga to obino ne raspolae takvom povezanou. Sad ve i mnogipsiholozi dolaze do tih spoznaja, pa pokuavaju utvrditi duhovnupovezanost. Za neke od njih, to bi moglo znaiti ak i okretanje pre-

ma organiziranoj zapadnjakoj religiji, za to osobno smatram da bibio jedan korak naprijed i dva unazad. I neke bi se religiozne insti-tucije Istoka mogle smatrati dogmatskim i zastarjelima, no kad naiemo na jogu ili budizam, nailazimo i na prilagodljiv, inteligentanpristup kako prema psihologiji, tako i prema duhovnosti.

U ovoj se knjizi neemo izravno baviti raspravom o duhovnosti.

No, naela psihologije o kojima e ovdje biti govora odnose se narazvijanje sposobnosti za postizanje duhovnih iskustava. Ogromandoprinos istonjake misli je taj, da prodirui u nju sve dublje, otkri-

vamo Boga. I nita vie od toga ne treba rei o duhovnosti. Neki za-padnjaki mislioci doli su do slinih zakljuaka, a posebno Jung, nona njega je duboko utjecala istonjaka misao. Molim da ovo upam-

tite, jer kad ja spominjem duhovnost, mislim na onaj unutarnji su-sret sa samim sobom, a ne na sjaj i ukrase to rese bilo koju odorganiziranih religija na Istoku ili Zapadu.

Ukratko smo progovorili o ulozi terapeuta ili gurua u pobuiva-nju snage koja se nalazi u prihvaanju sebe, kod tienika ili uenika.

Vrijedi napomenuti, da se na Istoku ovakvo voenje uenika tradicio-

nalno smatra uobiajenom obrazovnom potrebom; na Zapadu je onoobino u priuvi samo za one, koji se nau u stresnim ili nesigurnimokolnostima. No, da na Istok ne bismo gledali romantiarski, valjapriznati da se tamo u moderno doba samo malen postotak ljudi bavitradicionalnim uenjima, jednako kao to je i na Zapadu tek mali brojljudi obuhvaen psihoterapijom. Ipak, iznova bi trebalo razmotriti

konzervativni stav, da je terapija prvenstveno namijenjena mentalnobolesnim osobama. Zbog njega je osjeajan i misaoni pojedinac kojibrine o osobnom rastu preputen vlastitom odabiru neke od moguih


21/303

vrsta terapije. Student Istoka u toj temeljnoj vjebi za ivot ui ogro-man i profinjen sustav spoznaja, ukljuivi ovdje i discipline za jaa-nje i proienje uma i tijela. Proienje ima istu svrhu kao i uzapadnjakoj psihologiji, a to je izvlaenje na povrinu i ublaava-nje podsvjesnih blokada, koje se isprepliu s produktivnim uicima

ivota.Bilo kako bilo, postoji spoznaja o tome, da se tehnike za osobni

rast pokazuju najdjelotvornijima onda, kad se uenik nalazi u izrav-nom kontaktu s guruom. I to ne stoga, to mu jedino guru moe datiispravna uputstva vezana uz tehniku, ve zato to upravo kroz taj oso-bni odnos uenik ui prihvatiti samog sebe. Koncept prihvaanja nala-

zi se tako u samoj jezgri obiju psihologija istonjake i zapadnjake.

PRIHVAANJE

Zbog ega prihvaanje ima takvu snagu i sposobnost za ostva-renje preobrazbe? To emo pitanje istraivati kroz itavo ovo djelo.

Jer, nikakvo se kratko ili krnje objanjenje ne bi moglo nadati po-stizanju konanog razumijevanja. Ipak, mogu ve sada natuknutiponeto, da biste se upoznali s predmetom.

Prihvaanje znaiotvaranje prema vaim osjeajima

Prihvaanje ne znai automatsko odobravanje svakog dogaaja,bilo da se radi o unutarnjem osjeaju, o odnosu s nekom osobom ilidogaanju u vanjskom svijetu. Prihvaanje bi prije znailo, da smootvoreni iskustvu vezanom uz taj dogaaj. Moemo sauvati svojuintelektualnu diskriminaciju, elei da neto to se upravo prednama dogaa bude drukije; meutim, ne doputamo da te nae e-

lje utjeu na iskustvo. To je mogue stoga, to se iskustvo dogaa naraziniosjeaja,a ne na intelektualnoj razini. I dok se otvaramo puni-ni iskustva vezanog uz neto na razini osjeaja, mi to i prihvaamo.

Sposobnost osjeanja je pritom od najvee vanosti. Osjeaji sunaa veza sa ivotom; bez njih smo tvrdi, prazni i odsjeeni od istin-skog ispunjenja. Samoblokada se javlja na osjeajnoj, a ne na men-

talnoj ili intelektualnoj razini. A ponajee nismo svjesni upravo oveosjeajne razine. Ljudi koji su ostvarili samoprihvaanje, razvili su isposobnost dubokog osjeanja, bez opiranja, ma to se dogaalo u


22/303

njihovu unutarnjem ivotu. Mnogi od nas ne ine to, nego oblikujublokade kako osjeaji ne bi preli u svjesno, to dovodi do emocio-nalne neravnotee i zbunjenosti.

Kad naiemo na osobu koja prihvaa samu sebe, osjeamo da seodnos s njom nekako razlikuje od veine ostalih. Osoba koja prihva-

a samu sebe ima sposobnost prihvatiti i druge, biti otvorena premanjima, i primiti njihovu energiju bez otpora. Osoba koja sebe ne pri-hvaa, ne moe niti prihvatiti, a niti se otvoriti prema drugima. Kakorijetko susreemo ljude koji su se prihvatili, nemamo stvarni uvid uto, kako bi mogla izgledati veza zasnovana na prihvaanju.

A kad susretnemo osobu koja nas prihvaa, koja nam podsvjesno

ne prua otpor, osjeamo pravo otkrivenje. Moemoosjetitida smoprihvaeni na dubokoj energetskoj razini. Razoruani smo. Nemarazloga za nepopustljivost. Osjeamo ljubav. Ljubav nije nita drugo,no prihvaanje. Beskrajna ljubav je beskrajno prihvaanje, bilo sa-mog sebe, bilo druge osobe.

Kad je beskrajno prihvaanje dio terapeutskih susreta, ono priba-vlja snagu za preobrazbu. Iscjeljenje nastupa zbog snage ljubavi. Psi-holoke blokade nestaju; nema potrebe da se s njima borimo. I odnosprema terapeutu postaje snaniji, pa uvijek postoji opasnost od jav-ljanja mogue ovisnosti o njemu.

POBUIVANJE PRIHVAANJA SAMOG SEBE

Kako smo ve spomenuli, stvarna i krajnja svrha terapeutske po-vezanosti je poticanje klijenta da zapone prihvaati sebe. To se na a-roban nain dogaa u susretima terapeuta i klijenta, i to kroz neku vr-stu odziva. Ishod je ono, to na Zapadu nazivamo samoaktualizacijom,a na Istoku samorealizacijom. U oba sluaja, ono to se time zapravo

pobuuje je sposobnost, da zavoli samog sebe. Osoba dobiva mo da usebi pronae snagu za ozdravljenje, zahvaljujui ljubavi prema sebi.

Nema vie zaklinjanja ili traganja za ljubavlju izvan samog sebe;ovjek je potpun onakav kakav jeste, osjeajui ljubav iznutra. Osje-ajnim vezama se pristupa kao sredstvu, kroz koje se izraava taunutarnja ljubav, a ne kao okruenju u kojem osoba zahtijeva da bude

voljena. ivot postaje smislen, udesno izmijenjen.No, morate li pronai terapeuta ili gurua, da biste nauili kako

djelotvorno voljeti sebe? To je kontroverzno pitanje; strunjaci na


23/303

tom podruju zagovaraju obje strane. Nema sumnje da vrstapovezanosti koju sam opisao moe postati sredstvo za pobuivanjeljubavi prema sebi. Ipak, ponekad je teko pronai takvu povezanost,pa se o njoj obino razmilja kao o sluajnosti, a ne kao o njenupronalaenju zahvaljujui djelatnom traganju.

Kroz svoje vlastito iskustvo, a i kroz iskustva drugih, uvidio samda svatko moe uiniti znaajan, ako ne i posve odgovarajui, eljeninapredak posve sam. Zbog toga sam i oblikovao sustav integrativnogpostupka; to je samoterapija posveena buenju snage prihvaanjasamog sebe i ljubavi prema sebi, ali i viim sreditima svjesnog, tesamoostvarenju. I vi ete nauiti kako pokrenuti sami sebe kroz

intelektualni pristup, i bez osobnog utjecaja uitelja.Meutim, imate li ve svog osobnog iscjelitelja, terapeuta ili gu-

rua s kojim radite, ostanite samo i nadalje uz njega, ako to elite.Ovaj postupak nije dogmatski, i moe se uskladiti s bilo kojom odhumanistikih psihologija u koje biste mogli biti ukljueni. Proua-vanjem ovog postupka moete ovladati tehnikim znanjima i teo-retskim i praktinim monih psiholokih naela. A ako nemate oso-bnog uitelja, pretpostavite naprosto da vam u ovom stupnju on nijeniti potreban. Posve sigurno ete u svoj ivot privui nekoga kad zato stigne pravo vrijeme, ako je takav odnos ono to e vam tada bitipotrebno.

RADEI SAM SA SOBOM

Mnogi ljudi nisu nikad bili u dodiru s terapeutom ili guruom.Ipak, doslovno bi svatko od nas trebao nauiti kako potaknuti odlikusamoprihvaanja i ljubavi prema sebi. Mislim da je to nevjerojatanduhovni izazov naeg vremena.

ivot je neprekidno razvijanje, a mi svi smo u njemu djela kojanapreduju. Svrha ivota je poticanje i irenje naih sposobnosti zaljubav, stvaralatvo i inteligenciju, no za pruanje podrke tom bue-nju potreban je program. Kad se uskladite s tim prirodnim nagonomza razvijanjem, vie niste bez cilja. Radost koja izvire iz samog razvi-tka dovoljna je da vam zadri zanimanje za ivot.

Tragati za osobnim razvitkom podrazumijeva, da morate raditisami na sebi. Veina ljudi shvaa da je za to potreban napor, pa mu sepodvrgava sa arom. Nitko pa ak niti va terapeut, ne moe obaviti


24/303

taj posao za vas. Morate se nai na toki, na kojoj ete shvatiti da radna samom sebi ima prvenstvo; da ste se ve umorili djelujui (ili nedjelujui) na nain, na koji djelujete.

No i tada, mnogi su ljudi skloni pogrekama kad zaponu s ra-dom na sebi. Prirodno je da istraujemo svoj ivot, da moda donese-

mo odluku kako su u njemu potrebne promjene, no istraivanje bi nasmoglo odvesti u neuinkovitu naviku prekomjernog razmiljanja otome.

Raditi na samom sebi ne znai i

neprekidno razmiljati o sebi

Presudan je predmet o kojem se bez prestanka razmilja. Raditina sebi ne znai prije svegaanaliziratisamog sebe i svoje motive, ilipostati misaono okrenut u sebe (introspektivan), ili pokuavati nad-zirati sebe i nastojati initi bolje, ili biti ono to niste. Koritenje vla-stitog uma na taj nain dovodi do poraza nad samim sobom. Potrebno

je nauiti, kako razmiljanje zamijeniti osjeajem. Morate nauitiosjeati ono to jest kroz svoje osjeajno sredite, a ne proji-cirati to ja oekujem kroz svoje misaono sredite.

Mnogi ljudi koji misle da rade na sebi zapravo se zavaravaju, jernemaju tonu predodbu na to se, u stvari, pri tome misli. Provodesvoje vrijeme u neprekidnom procjenjivanju sebe, to ih uglavnom

pretvara u opsjednute samima sobom. Nakon itanja ove knjige, upotpunosti ete razumjeti kako trebate raditi na sebi.

INTEGRATIVNI POSTUPAK

Integrirati znai oblikovati u cjelinu; vratiti, prihvatiti i ukljuitiono, to je prije toga bilo odvojeno. Postupak je psiholoki pojam,

koji se odnosi na koncept prihvaanja i ostajanja uz iskustvo takvokakvo ono jeste, doputajui mu da se razvije samo od sebe, ovdje isada.

Integrativni postupak je naziv kojim sam oznaio sustav samoterapije, proizaao iz mog vlastitog rada na sebi. Ukljuuje ve spome-nuta naela, a izvire iz tradicionalne mudrosti Istoka i modernih

psiholokih spoznaja Zapada; oboje sam prouavao vie od dvadesetgodina. Pokuao sam povezati najjae i najbliskije elemente iz objetradicije.


25/303

Integracija znai prihvaanje sebei svojih osjeaja takvima kakvi jesu

Integracija je stanje prihvaanja i ukljuivanja, prestanak pru-anja otpora nekim dijelovima nas samih ili naim iskustvima. Kadneto nije integrirano, oblikuje osnovu za konflikt. Pruamo otporneemu primjerice, osjeaju jer vjerujemo da je on lo za nas.Zbog njega se ne osjeamo ugodno. Borei se s njim, produbljujemorascjep izmeu sebe i osjeaja, i time samo uveavamo konflikt.

Otpor raa patnju

Pruanjem otpora konfliktu koji je nastao, uzrokujemo osobnupatnju. To je kljuni stav.Ono to uzrokuje najvie patnje je naotporosjeaju, a ne sam taj osjeaj, pa ak i ako se radi o nega-tivnom osjeaju. Negativni osjeaji sadre odreen stupanj patnjekoja im je priroena, no mi esto umnoavamo, pretjerujemo i produavamo tu patnju upravo svojim pruanjem otpora. Nauiti kako

prihvatiti neko iskustvo je sredstvo, kojim se patnja svodi na naj-manju moguu mjeru.

Proivljavanje se dogaa u datom trenutku

Meutim, nakon to ga nauimo prihvatiti, iskustvo jo nije u ci-jelosti integrirano. Na odreeni se nain ono mora proraditi; to

nazivam izravnim proivljavanjem,kroz koje se iskustvo u potpuno-sti upija ili ga se oslobaamo. Uei kako da uemo u izravno proi-vljavanje, poinjemo razumijevati i ono, to je poznato pod nazivompostojati u datom trenutku.

Postojati u datom trenutku to je tajnovit doivljaj. Svjesno jeaktivirano, a mi sami djelujemo na novoj i vioj razini. Ishod je osje-

aj zadovoljstva i oduevljenja, te prizivanje u igru onih sila kojedjeluju meu osobama, onih koje je sve do sada blokiralo vlastito Ja.Ove sile djeluju na vrlo praktinim razinama, izazivajuipreobrazbuu situacijama, u kojima smo nekada pruali otpor. Prihvaajui ih, miih nadilazimo. Dodirujemo duhovno kroz svjetovno. Otkrivamo du-hovnousvjetovnom.

Bitno je nauitikakose otvoriti na osjeajnoj razini. Moda mi-slite, da svoju patnju osjeate upravo sada. Meutim, problem je u to-me, da nastavljate pruati otpor patnji podsvjesnim odbacivanjem


26/303

samoga sebe. Samoodbacivanje je in uma, koji prvo raa patnju, azatim onemoguava da se ona oslobodi. Razvijanje sposobnosti pri-hvaanja dovodi nas do izvornog osjeaja, do proienja i osloba-anja od patnje. Mogue je osjeati samo onda, kad um prihvati sa-mog sebe.

Postupak se sastoji od etiri stupnja, od kojih svaki odgovarapojedinom zadatku nae osobnosti. Stupnjevima se prolazi da bi sepostigla integracija bilo koje vrste dogaaja. Jer, dogaaj moe bitiunutarnje osjeanje ili emocija, ili neto iz vanjskog svijeta. Postupakse moe koristiti naroito prilikom stresnih okolnosti, ali i kao pri-stup ivotnim dogaanjima, kako onim pozitivnim, tako i nega-

tivnim. Kad se jednom integriramo, vie ne izbjegavamo proivjetineki dogaaj u njegovoj potpunosti. Energija dogaaja se oslobaa,

bjei u svoj prirodni tok, umjesto da ostane zarobljena, i tako nastaviutjecati na nas.

Stupnjevi integrativnog postupka

STUPANJ SVRHA1. SVIJEST Intelektualna: Saznanje2. PRIHVAANJE Mentalna: Razmiljanje3. IZRAVNO PROIVLJAVANJE Tjelesna: Osjeanje4. PREOBRAZBA Duhovna: Prevladavanje

1. SVIJEST

Intelektualna svrha: osnovna svijest o dogaaju, bez obzira na toradi li se o osjeaju, ili vanjskom dogaaju. Svijest ukljuuje i prepo-znavanje, da se dogaaj podudara s projekcijom suzbijene energije,koja se zadrava u podsvjesnom; drugim rijeima, to je posjedova-

nje dogaaja. Svijest takoer ukljuuje i razumijevanje osnovnihnaela i naina rada na samom sebi, te donoenje svjesne odluke dase oni i primijene.

2.PRIHVAANJE

Mentalna svrha: prestanak pruanja otpora dogaaju. Uobiaje-

no, proivljavanje je podsvjesno blokirano zahvaljujui naim razli-itim manevrima, uzrokovanim samoodbacivanjem od strane uma.Prihvaanjem samih sebe, ovi mehanizmi postaju svjesni i odbacuju


27/303

se. A time se opet pobuuje ljubav prema sebi i otvaraju vrata doizravnog preivljavanja osjeaja.

3. IZRAVNO PROIVLJAVANJE

Tjelesna svrha: nai se u sreditu osjeaja, ili u datom trenutku

s tim dogaajem. Osjeanja ulaze u cijelosti, bez pruanja otpora,analiziranja ili krivnje. Dogaaj se proivljava na razini tijela, svedok se energija ne oslobodi.

4. . PREOBRAZBA

Duhovna svrha: svjesno je aktivirano, pa vii transpersonalni ra-zum vodi energije, to dovodi do neoekivane stvaralake vanjskepromjene i unutarnjeg proisenja. Struja ivota nije ometena. Doprilagodbe dolazi spontano i bez svjesnog nadzora.

Dakle, prolazimo kroz razliite razine preivljavanja prema logi-

kom redoslijedu, a vrhunac se nalazi u duhovnom. Mnoge bi mogloiznenaditi to se do duhovnog dospijeva kroz tijelo ili osjeajnosredite, a ne umom ili razumom. Razumije se, ne govorim pritom oosjetilnoj prirodi tijela, ve o viim sreditima svjesnosti, do kojih sedopire jedino kroz osjeaj.

Uvrijeeno je pogreno shvaanje da ispunjenost, smirenost i

sreu moemo dosei znanjem, nekim postignuem ili posjedova-njem. No, im se osvrnemo na dvadeseto stoljee, postaje posve oe-vidna iskrivljenost ovog stava. Prava je srea beskrajna; ona se posti-e kad koristimo razum za shvaanje vanosti znanja, samo to namto ne donosi ispunjenje u cijelosti; postiemo je kad nadvladamousmjerenost na same sebe i posesivnost uma; kad prodremo u izravno

proivljavanje samih sebe i Svemira; ili, kad uvidimo, da mi samizapravo ijesmo Svemir.


28/303

Razumijem da, kad ne prihvaam sebe ilisvoje osjeaje, stvaram dug prema samom

sebi. Osjeaji ne nestaju, ve ostaju

prikriveni u mojoj podsvijesti, samo da bikasnije iznova izbili. Kad prihvaam svojeosjeaje takve kakvi jesu, prestajem

stvarati dug. Proivljavam ivot u punini, idoputam da zapone moj rast.


29/303

2. OBLIKOVANJE PODSVIJESTIOPIRANJE ISKUSTVU

U prirodi ljudi lei udnja za osjeajem ugode i blagostanja. Po-sve osnovano, imamo sutinske potrebe za utoljavanjem gladi, pro-nalaenjem zaklona, za druenjem, ljubavlju i samoizraavanjem.Radimo zato, da bismo stvorili okolnosti zadovoljenja ovih potreba.Djelujui s ciljevima koji su nam na umu, postajemo selektivni unainu na koji troimo svoju energiju, te u ishodima svog rada. Misli-

mo da je prirodno prihvatiti neke od dogaaja, a nekima pruiti otpor.Naa selektivna orijentiranost u odnosu na iskustva postaje sve

vie vezana uz ugodu ili patnju. Razvijamo prirodnu predispozicijuza odabir onih stanja, koja su ili sama po sebi ugodna, ili dovode dougodnih ishoda, a pruamo otpor bolnim okolnostima ili onima,kojima je ishod patnja. to bi moglo biti pogreno u tome? Gotovo da

bi to mogao biti osnovni opis onoga, od ega se ivot sastoji.

No, filozofi su stoljeima bili prisiljeni baviti se smislom ivotautemeljenim na traganju za zadovoljstvima i izbjegavanju patnje, jer

je iskustvo pokazalo, da takav ivot ne predstavlja i put do sree.Upravo su filozofi i postali tvorci drugih sustava vrijednosti ili uvje-renja, koja bi mogla biti od vee pomoi u ostvarenju osjeaja pu-nine, za kojim tragamo.

Naravno, na stupanj zrelosti uvelike je u vezi s onim, to smatra-mo dovoljno vrijednim da bismo slijedili. Kako odrastamo, nadila-zimo odreene ue potrebe i prihvaamo barem se tako nadamo one ire, manje usmjerene na same sebe. Ipak, osnovne potrebe si-

gurnosti, osjeaja, moi i ljubavnih veza su ono ime se veina naspozabavila, mada su neki od nas uspjeli svoje potrebe protumaitiprofinjenije, na sofisticiranijoj razini.


30/303

Mnoge od naih potreba rezultat su drutvene uvjetovanosti.One su umjetne nastale zahvaljujui naem agresivnom drutvu,usmjerenom prema postavljenim ciljevima. Meutim, te potrebe do-ivljavamo kao da su sutinski vane za nau dobrobit. Osjeamo istuonu bojazan, vezanu uz postizanje umjetnih potreba, kakvu bismo

osjetili u trenucima pravih ivotnih opasnosti. Ova je pogreka rezul-tat nae razine svijesti, na nedostatak raspolaganja vizijom. Ali, ne-ma svrhe da vam razjanjavam to bi ove tobonje potrebe mogle bi-ti. Jer, moje miljenje niti najmanje nee izmijeniti bilo iji osobnistav a niti ne treba. Svi se mi, naime, nalazimo na svojoj osobnoj,nama svojstvenoj razini rasta.

UVJERENJA

Potrebe proizlaze iz uvjerenja. Uvjerenja su proistai, filterikroz koje mi doivljavamo stvarnost. Zanemarimo li instinktivnauvjerenja, kakvo je ono o osnovnom preivljavanju, stekli smo po-grena vjerovanja ovisna o drutvenim okolnostima u kojima ivimo.

Takoer smo razvili i uvjerenja, utemeljena na vlastitim obrascima.Mnoga su od njih iracionalna, ograniavajua i destruktivna. Kadjednom postanemo svjesni njihove neproduktivne prirode, moemopoeljeti izmijeniti ih samo to je takvu namjernu promjenu vrloteko ostvariti.

Uvjerenja se odravaju zahvaljujuisuzbijenim energetskim obrascima

Uvjerenja su uvjetovana stanja svijesti, koja uglavnom nastaju napodsvjesnoj razini. Teko je iznova i izravno programirati ono, to bimoglo biti ograniavajue uvjerenje, pa ak i uporabom takvih tehni-ka kakve su afirmacije, jer se ono zadrava na mjestu pomou suzbi-

jenih energetskih obrazaca. U naem radu ne pokuavamo postiiizravnu promjenu uvjerenja. Prihvaanjem samih sebe prihvaamo isvoja uvjerenja, takva kakva jesu. Prihvaanje osjeanja oslobodit eenergiju koja se nalazi iza uvjerenja, i koja ga podrava. Ogrania-vajue ili destruktivno uvjerenje nadilazi se prirodnim putevima, a neprisilnim nainima.

Mnogo od onoga to smatramo vanim, vano nam je samo zato,jer mi mislimo da je tako. Na e se stav s vremenom i pojavom rastaizmijeniti, no za sada emocionalnu vrijednost pripisujemo sklopu


31/303

okolnosti koje su izazvale nae uvjerenje te izbjegavanju svegaonoga, to bi moglo zaprijetiti tim okolnostima.

Dakle, tinejder koji kupuje svoj prvi automobil opsjednut jepitanjem koji bi model trebao odabrati; znanstvenik je opsjednutishodom svog rada. Obojica su zabrinuti za svoje ciljeve, ali na razli-

itim razinama rasta. Pa ipak, obojica mogu doivjeti posve nepotre-bnu tjeskobu (anksioznost), i to zbog pogrene, prisilne vezanosti uzishod svojih nastojanja, podsvjesno vjerujui da njihova vlastita vri-

jednost ovisi o odobravanju njihovih nadreenih. S tim u vezi, obo-jica se ipak nalaze na psiholoki slinoj razini rasta.

Stoga bi se moglo pretpostaviti, da pojedinac ima ekstenzivni ili

intenzivni, na sebe samog projicirajui sustav uvjerenja, koji on ili onapoinje smatrati primarnim za postizanje sree. Sustav uvjerenjastvara potrebe. Uobiajena usmjerenost procjenjivanja koji e se ele-menti preivljavanja dopustiti, a kojima valja pruiti otpor, prenose sei u unutarnji ivot: na osjeanja, emocije i stavove. Razvija se snanaprosudba u smjeru unutarnjeg proivljavanja, kao i vanjskih iskustava.

Upali smo u zamku. Moramo pruiti otpor odreenim okolnosti-ma da bismo preivjeli, no nehotice proirujemo ovu logiku i na onapodruja, na kojima je otpor neumjesan; to opet dovodi do ispreplitanja energija, do smetnji i bolesti. Otpor iskustvu javlja se na finoj,no ipak monoj razini, i oznaava poetak onoga to nazivamo

suzbijanjem.

SUZBIJANJE (SUPRESIJA )

Suzbijanje je psiholoki mehanizam, koji dovodi do emocio-nalnih i duhovnih smetnji i disfunkcija, nazvanih neurozama. Suz-bijanje je neto, to ini svatko od nas. Ljudi koji dospijevaju u tokuu kojoj vie nisu sposobni djelovati ili uspostaviti odnos s drugima,

samo su u suzbijanju otili dalje od prosjene osobe; isto tako, ljudikoji slove kao dobro uravnoteeni, samo suzbijaju manje, no to toini prosjean ovjek.

Prema tome, razina emocionalnog zdravlja u naem drutvu da-leko je ispod mogunosti koje se pruaju ovjeanstvu, no to je na-prosto u svezi s naim trenutnim stupnjem evolucijske razine rasta.

Svrha svih terapija rasta bila bi proiavanje suzbijenog mate-rijala, to na nas djeluje upravo suprotno, ili nas ini neurotinima.Vano je stei jasan uvid u naine na koje suzbijanje zapravo djeluje.


32/303

Suzbijanje zapoinjes otporom

Kad neemu pruamo otpor, u nama se oblikuje stanje, kojeduboko utjee na nas. Elektromagnetsko polje koje okruuje pojedin-ca, poznato je kao aura; ona i u stvarnosti postaje napetija, te ne

doputa ulaz bilo kojem vanjskom iskustvu, kojemu se opiremo. Kaoishod toga, na otpor gradi pravi tit protiv promjene energije na psi-hikoj razini, pri emu iskustvo zauzima prvo mjesto. Taj je tit po-sve opipljiv na psihikoj ravni, a psiha ga moe ne samo vidjeti, ve iosjetiti. ak i osoba koja raspolae uobiajenim, tek poneto suptilni-

jim sposobnostima promatranja, moe pokatkad osjetiti kako se podi-

e tit ili zid oko ljudi, koji su naroito podloni suzbijanju.I kod unutarnjih osjeaja otpor ima slian uinak. Energetski tit

izgrauje se oko sredita osjeaja, pa se osjeajima ne doputa pri-stup u svjesno. Iskustva nastaju, a nastaju i otpori na njih; pri tome seenergija osjeaja sudara s izgraenim titom. Energija nema sposob-nost oslobaanja, jer je moglo bi se rei prije blokirana, no upije-na; ne moe doi do njenog pranjenja u svijest. Ono to mi ne shva-amo je injenica, da kad se energija ili osjeaj ne oslobaa onane nestaje, ve ostaje s nama, u prikrivenom obliku, prianjajui uznae psihiko energetsko tijelo. S vremenom, navika pruanja otporadovodi do kroninog blokiranja svih sredita.

Kao motiv koji lei iza otpora prema neugodnom dogaaju na-vodi se, da radije ne bismo iskusili patnju koju on sa sobom donosi.Izbjegavanje osjeaja podrazumijeva i izbjegavanje odgovornostiza njih; no, to ne inimo uvijek zato jer je to na odabir, ve stoga,to nam nedostaje znanje o nainu izravnog suprotstavljanja ivotu.Ne znamo kako da ga u cijelosti proivimo tako, da se u njemu ne

naemo s nepotpunostima, ili zaostacima, ili neosloboenim energi-jama.

Nakon blokiranja energije osjeaja uz pomo otpora, udaljujemosvijest od blokirane energije, upotpunjujui time suzbijanje. Prematome, ne uspijeva nam izbjei osjeaj kako to elimo, ve samo spri-

jeiti ulaz energije u podruje nae svijesti. Energija osjeaja ostaje s

nama u prikrivenom obliku.


33/303

Suzbijanje djelujei izvana i iznutra

Suzbijanje je in odbacivanja iskustva iz podruja svijesti.Izvana gledano, suzbijamo svijest o drugim ljudima, o dogaajima iliokolnostima koje nam nisu ugodne. Zatvaramo se prema mnogimpodrujima ivota, osuujemo, i usmjeravamo se sami na sebe. Netoe nam se uiniti zlim ve i samo zato, jer je dolo u sukob s nekomod naih potreba.

Istovremeno u svojoj nutrini suzbijamo svijest o bolnim osjea-jima, ukljuujui i sve ono to nam se ne svia na sebi, i to smatra-mo svojim manama, slabostima ili negativnim obrascima. Vanjskosuzbijanje moe nas uiniti ogranienima ili ak i zatucanima; no,posljedice ovog unutarnjeg suzbijanja mogu biti mnogo ozbiljnije.

Mislimo, kako je mogue jednostavno zatvoriti vrata patnji, i ta-ko zadrati svoj mir. Silom pokuavamo iskljuiti patnju iz vlastitesvijesti, bilo kojim od brojnih izgovora. Ali ono, to time u stvari

radimo, to je da odbacujemo sebe, jer patnja ijeste jedan dio nassamih.

Problem kod suzbijanja osjeaja nalazimo u tome, da se oni nataj nain ne rjeavaju, ve samo prikrivaju. Kad je neto potisnuto,pretvoreno je privremeno u nesvjesno, no samo zato da bi se dograi-valo, a zatim iznova iskrslo u nekom kasnijem trenutku. Ljutnja, pri-

mjerice, ne nestaje kad je suzbijena, ve ostaje jednako snana kao i utrenutku nastajanja, samo to se vie ne nalazi u podruju svjesnog.Kad suzbijamo neki osjeaj neugode, prekidamo prirodan tok ener-gija. Ne doputamo osjeaju da se proisti, da se oslobodi, te timepostigne i svoju prirodnu ravnoteu. Tako energija pada u zamku, tese zadrava pohranjena u statikom stanju. Gdje se energija pohra-

njuje? Zadrava se u onom, to nazivamo podsvijest.

Suzbijanje stvara

podsvjesnu karmu

Prema tome, mehanizam suzbijanja oblikuje velik dio (ako ne icjelinu) one tajanstvene podsvijesti koja je zbunjivala, ali se i veli-

ala jo od vremena Freuda. Podsvijest nije nita drugo, no izgradnjaenergija, monih sila koje lee uspavane, jer se nikad nisu na odgova-rajui nain oslobodile, sve od trenutka svog nastajanja. Odbacujui


34/303

svoje iskustvo, izgraujemo spremnik za podsvjesno. A istonjakimjezikom reeno, izgraivanje ovih podsvjesnih sila naziva sekarma.

PODSVIJEST

Podsvijest nije neka udaljena i odvojena jedinka, koja nuno

raspolae vlastitim neovisnom postojanjem. To je samo onaj dio naskojemu smo okrenuli lea, u koji vie ne gledamo. Sposobnost umada postigne udaljavanje od svjesnog, te sadraj podsvijesti sastavljenod energija vrlo je znaajan; iako se ini da uglavnom nije za naedobro, navika suzbijanja i utjecaj koji ono ima na nas bili su glavniimbenici u oblikovanju naeg ivota i povijesti.

Odabrali smo okretanje lea; no, samo ako to elimo, vrlo je lakoiznova se okrenuti svojim osjeajima, zapretenim u podsvijesti. Unu-tarnji zid koji se izgradio da bi nas razdvojio ba i nije toliko vrst;vie nalikuje sivoj zoni, gdje se ipak uvijek mogu zamijetiti esticeledene sante. Naprosto smo hipnotizirali sami sebe, kako ne bismo ucijelosti vidjeli ili osjetili ove prikrivene stvari.

Potekoa s potisnutim osjeajima je u tome, da se oni ne udaljuju, ve bez prestanka utjeu na nas. Doprinose, ali i sami nesum-njivo stvaraju dogaaje, ostavljajui nas tako pod vlau prikrivenihsila sila, koje ponekad nije mogue nadzirati, i koje kao da imajusvoj vlastiti um i logiku.

Postajemo voeni neurotinim, podsvjesnim nagonima koji vode

do iracionalnog, a ponekad i samorazarajueg ponaanja. Privlaenas pogreni ljudi, odbacujemo one koji su za nas pravi, poinjemoosjeati prisilu i ovisnost, postajemo nepouzdani usprkos naim naj-

boljim namjerama. Nai su nagoni jaki, i teko im se oduprijeti. Za-pravo, otpor je i nemogu, jer suzbijena energija mora konano izbitiprema van. Zadravanje bi samo dovelo do jo razornijeg osloba-

anja, ali neto kasnije. Prolazimo kroz ivot ostavljajui za sobomvie ili manje zbrke, gomilajui sve vie neosloboenih energija, idodajui ih svojoj karmi.

Energija je ono, topostaje suzbijeno

Osjeaji neugode i nerijeena stanja su ona vrsta osjeaja koja sesuzbija, no kad potiskujemo, energija je ona koja se pohranjuje uspremnik. Emocije nas mogu duboko obuzeti, a emocije nisu nita


35/303

drugo nego energija, koja se kree kroz sredita svijesti. Kad se ljudidrue, izmeu njih dolazi do razmjene energija. Energija je i ona, kojanam omoguava da imamo iskustva. A iskustva su one vrste energije,koje nae tijelo obrauje. Naravno, mislim na psihiku energiju, koja

jo nije openito prihvaena od strane znanosti. Bez obzira na to,

podsvjesna energija moe prerasti u vrlo veliku snagu. Postaje dio na-e osobnosti, utjeui ne samo na nas, ve i na one koji nas okruuju.

Budui da suzbijamo na dosljedan, a ipak osobeni nain, u stvarise bavimo izgradnjom vlastitog spremnika negativne energije, i tospecifine vrste. Neki ljudi uglavnom suzbijaju strah; neki srdbuili seksualne impulse, na primjer. Tada suzbijena energija oblikuje

obrasce: podsvjesne, osobene naine, na koje se sukobljavamo sa i-votom. Sami obrasci i ne bi bili problem, osim to su esto negativni,pa nam onemoguuju da djelujemo u ivotu na stvaralaki nain. Ka-ko su obino i podsvjesni, mi ne znamo zbog ega ograniavamo sa-mi sebe, ili ak nismo niti svjesni da to uope inimo.

Suzbijanje dovodido ovisnosti

Suzbijanje zahtijeva psihiku energiju. Potrebna nam je energija,da bismo suzbili energiju. Zahtjev za energijom dovodi do smanjiva-nja naih izvornih sposobnosti, stvarajui okolnosti kojima se ohra-

bruje ovisniki ciklus. Kako ovisnost pribavlja energiju uzimajui jebilo iz vanjskih izvora, bilo iz unutarnjih priuva, ona olakava suz-bijanje. Kad ove dodatne energije nema dovoljno na raspolaganju, nemoe se lako suzbijati, pa se suoavamo sa svojom patnjom. Dakle,kad suzbijamo, energija potrebna za to se pribavlja u naem pozitiv-nom i stvaralakom dijelu; postajemo rascijepljeni, radimo sami pro-

tiv sebe, i ostajemo nesvjesni onoga to se s nama dogaa.

Potiskivanje (represija )

Sindrom suzbijanja postaje nesvjestan kad dospijeva do tokepotiskivanja. Potiskivanje je isto to i suzbijanje, osim to ovdje nepostoji svijest o osjeaju, ili o njegovom izbjegavanju. Primjerice,

ako ste ljutiti, ali svjesno ne prepoznajete svoju ljutnju, ona postajepotisnuta. Odgovarajue oslobaanje je nemogue, i ta se ljutnja pod-svjesno pohranjuje. Potiskivanje je, na alost, uobiajeno u svijetu


36/303

dananjice. Freud u svom djelu Civilizacija i njena nezadovoljstvatvrdi, da je potiskivanje neizbjeno. Njegova je tvrdnja ak jo toni-

ja u suvremeno doba. Potiskivanje se javlja zbog sve one bezosjeajnosti, kojoj smo svakodnevno podvrgnuti. ivot je toliko uurban,tjeran tjeskobama, naa je pozornost toliko neprekidno usmjerena na

ono izvanjsko, da vie ne prepoznajemo svoje prave osjeaje. Izgu-bili smo dodir sa svojim Ja.

Neprestano potiskivanje dovodi do neuroza i sve vee blokadeljudskog organizma. Na emocionalnoj razini, ishod toga je tjeskoba,ovisnost, bijes, te nesvjesni destruktivni obrasci, a na fizikoj razini bolest. Zaprijeena energija moe lako dosei onu razinu na kojoj

poinje utjecati i na fiziko, a to je bolest drugo, no blokada? Os-vrnuvi se na bolesti koje su vladale dvadesetim stoljeem, kakve susrane bolesti i rak, ne mogu se oteti dojmu da je njihov glavni ciljmorao biti izgraivanje podsvjesnih negativnih snaga, koje suvreme-ni nain ivota samo podrava.

Meutim, ne bi trebalo zaboraviti da su ljudi oblikovali svojupodsvijest tijekom itave svoje povijesti, pa ne bi odmah trebaloosuditi dananji nain ivota. Prosjena osoba, danas kao i u prolimvremenima, oduvijek je imala osobne blokade i obrasce s kojima seborila. A da svi mi imamo i svoju karmu, to je naprosto razumna po-zadina, kojom se predstavlja i zapoinje bilo koji sustav rada na sa-

mom sebi.Gledani iz daljine, svi smo mi zapravo toliko slini. Svi mi ima-mo ona podsvjesna, a ipak pojedinana stremljenja, koja nas zadra-vaju od postizanja maksimuma naih mogunosti. Rijetko u cijelostirazumijemo onu viu stranu vlastite prirode, ljubav i svoja stvara-laka sredita. Rijetko se izravno druimo s ostalima ili samima

sobom, a i tada nikad bez velikog iskrivljavanja naih vlastitih poje-dinanih proistaa suzbijene energije. Moramo prepoznati istinu, nepostajui pritom pesimisti. Takvi smo kakvi jesmo, jer se i ivot isvijest neprekidno razvijaju, evoluiraju. Rastemo i napredujemo. Na-e sposobnosti samo odraavaju nae razine rasta do kojih smo trenu-tno doprli.

Pogledajmo pojedinano, koje se vrste osjeaja uobiajeno suz-bijaju ili potiskuju, te ostaju zakopane u podsvjesnom. Nai su osje-aji obino zabavljeni sljedeim podrujima:


37/303

1. PREIVLJAVANJE: strah, tjeskoba (anksioznost),nesigurnost zbog zdravlja, novac, imovina, smrt.

2. UZBUENJE:seksualni osjeaji, udnja za hranom,alkoholom, puenjem, drogama.

3. SNAGA: ljutnja, neprijateljstvo, agresivnost,bespomonost, beznaajnost.

4. ODNOSI:osamljenost, ljubomora.

Ograniavajui obrasci ponaanja uzdiu se iz kroninog suzbi-janja osjeaja. Razliiti se osjeaji mogu i povezati, oblikujui tada

sloen sustav suzbijanja i blokada. Prema tome, seksualna pitanjamogu se u jednoj osobi neskladno povezati s pitanjima sigurnosti, te spitanjima moi. Ishod gomilanja ovih negativnih energija je stres.Kad bismo znali kako da razrijeimo i izbjegnemo nadograivanjenegativnih energija, mogli bismo izbjei i stres.

Izgraivanje suzbijene energije moe biti razliito, tijekom kraih

ili duih razdoblja. Na kratkotrajno emocionalno suzbijanje moemonaii kod straha, seksualnih pobuda, ili bilo kojeg osjeaja koji se nemoe odmah razrijeiti. Primjerice, netko moe osjetiti ljutnju u svomradnom okruenju, i ne zna kako da je se oslobodi, pa zatim stie usvoj dom, i istresa je na obitelj. Pokuaj da se energija oslobodi njenimpranjenjem na neutralnu osobu poznata je kaopomicanje.Pomicanje

je vrlo rasprostranjeno, samo to uvijek zavrava povrijeenim osjea-jima, nesporazumima i pogoranjem meuljudskih odnosa i veza.

Dugorono izbjegavanje osjeaja izgrauje posve drukiju stru-kturu, i to u neoekivanim veliinama. Moe izrasti sve do stupnja ukojem zasjenjuje itav ivot neke osobe, i oblikuje ga unutarnjimsnagama o kojima sama osoba nema nikakvih svjesnih spoznaja.

Okolnosti iz prolosti koje su ostale nerazrijeene imaju svoje puteveza ponovno pojavljivanje, samo s novim licima ili kao nove okolno-sti; tada imamo pravo odabira preuzeti odgovornost i proivjeti ih,ili ih izbjei i jo jednom suzbiti.

Podsvijest se prenosi iz

prethodnih ivotaNekome se moe uiniti neobinim, da se takvi sloeni sustavi

izbjegavanja, suzbijanja i blokiranja mogu oblikovati tijekom samo


38/303

jednog kratkog ljudskog vijeka. Moj je stav da to i nije tako, ve dasu se nai obrasci oblikovali tijekom mnogo duih razdoblja, u naimranijim postojanjima. Stvar je osobnog odabira, hoete li vjerovati ureinkarnaciju ili ne. to se mene tie, ini mi se oevidnim da postojineka vrsta pretpostojanja, koje je prethodilo naem fizikom roenju.

Pogledajmo samo, koliko brzo i odreeno djeca oblikuju svoje osob-nosti; ve i to je dovoljno, da me uvjeri u postojanje ranijeg ivota.

Vjerujem da se karma, podsvijest, prenosi iz naih prethodnihivota. Tada se ivotna dogaanja oblikuju i odigravaju zahvaljujuipodsvjesnim silama. Nije neophodno sloiti se s doktrinom reinkar-nacije da bi se uspjelo u integrativnom postupku, no spoznaja o rani-

jem postojanju moe vam pomoi u razjanjenju ponekih stvari veza-nih uz vas.

Kao prvo, uvidjet ete koliko je laganije preuzeti odgovornost zasebe i za mjesto do kojeg ste danas dospjeli, te prestati traiti krivicuu svom djetinjstvu i roditeljima. Shvatit ete, da su rani dogaaji uobitelji ma kako bolni, bili samo katalizatori koji su vam osvijestili

ono, to je ve skriveno lealo u vama. U stvari, sami ste odabraliupravo takve okolnosti za upravo ovu mogunost.

Budui da obino ne raspolaemo svjesnim sjeanjima na svojaprotekla postojanja, i kako se uzroci veine emocionalnih obrazacanalaze upravo u njima, teko je izravno prstom uprijeti u izvor bilokoje od trenutnih okolnosti. Meutim, razumijevanje uzroka nije nitipotrebno. U naem radu, teite je na sadanjim osjeajima, a ne nauzrocima. Dananja se psihologija u najveem dijelu suglasila s ispraznou dubinske analize.

Prihvaanje mogunosti prijanjih postojanja podrazumijeva ta-koer i neprekinutost ivota nakon smrti. Ova mi ideja pomae

barem intelektualno u radu sa strahom od smrti, koji je u stvarnostionaj primarni strah. Mediji su nam iznijeli mnogo dokumentacije oivotu na drugoj strani. Osobno mislim da su njihova izvjea, ucjelini gledana, primjereni dokaz za ono, to postoji iza ovog naegzemaljskog oklopa.

PROJEKCIJAProjekcija proizlazi iz nagomilavanja energije koju proizvodi

suzbijanje. To je automatski, nesvjesni mehanizam, koji pripisuje


39/303

subjektivnu vrijednost i identitet osobama ili dogaajima iz vanj-skog svijeta. Ona omoguava da nae suzbijene osjeaje proivimoneizravno, kroz druge osobe ili dogaaje. U projekciji, vlastite sesuzbijene osobine pripisuju drugima, ili se doivljavaju kao stvoreneod drugih, i kao da stiu od drugih. Druge obino kritiziramo zbog

onih istih osobina, koje smo na njih projicirali.,

U projekciji pokuavamo izbjeiodgovornost za odreene osjeaje

Kad projiciramo, nesvjesno pripisujemo odgovornost za svojeosjeaje drugim osobama ili situacijama, mislei da su one uzroko-

vale nae iskustvo. Openito govorei, toliko vjeto odabiremo oso-be ili situacije, da se to ini opravdanim kako drugima, tako i namasamima. Ne uviamo da taj drugi u sebi samo iznosi suzbijenimaterijal, koji je prikriven u nama. On nije uzronik naih osjeaja,iako se moe rei da je bio njihov pokreta.,

Da to osjeanje ili reakcija nije ve prikriveno lealo u nama, ne

bismo odgovorili upravo na ba taj odreeni nain. Pomislite samo,koliko razliito reagiraju razni ljudi na posve istu situaciju. U proji-ciranju, kroz iskrivljene proistae vidimo nae vlastite suzbijeneenergije. Ne vidimo stvarnost onakvom kakva ona jest, i uvijek rea-giramo na neodgovarajui nain.,

Primjerice, ako ste suzbili svoju ljutnju, vidjet ete druge kao

one, koji su odgovorni za nju, i to zbog naina na koji rade. Okri-vljujete njih. Doivljavate druge kao one, koji su ljuti, pa svojuljutnju usmjeravaju prema vama, i to ba onda, kad se vi sami uopene ljutite. Vjerojatno ete ih i osuditi zbog njihove ljutnje. Ako stesuzbili svoje seksualne osjeaje, posvuda ete vidjeti kako vam drugiupuuju niim izazvane seksualne pozive, zbog ega ih moete i

otro osuditi. Ako ste suzbili svoje osjeaje odbacivanja prema drugi-ma, mislit ete da oni odbacuju vas, pa ete ih stoga optuivati.

Slino tome, nakon to ste suzbijanjem vlastitih energija bloki-rali svoju snagu, tu ulogu pripisujete vanjskim uvjetima, mislei dasu oni odgovorni za vau blokadu. init e se, da ste posve u pravu utom pripisivanju krivice. ak bi se i nepristran promatra mogao su-

glasiti, da se borite s nekom vanjskom silom.No, istina je, da vanjska sila ne postoji. Zaudo, projiciramo

svoje podsvjesne energije na ono, to se ini vanjskim svijetom,


40/303

zasnivajui na tome cjelokupni doivljaj. Ali, mi smo doslovce samiodgovorni za naa vienja, kao i za sve ono to nam se dogaa. Ne-zgode koje se dogaaju ba nama, na nesreu su samo sluajevikrajnosti negativnih sila, koji su prikriveni i pohranjeni unutar grae-vine u toki, s koje ve mogu na nas i fiziki utjecati. Zapamtite,

energijaje ono to se pohranjuje u podsvijesti, a energija moe i stra-hovito narasti, ako se ne oslobodi,

Nikad ne vidimo ono,to jest.Vidimo samo ono, to smo samiprojicirali. Zbog prikrivene veliine izgraene podsvijesti, stupanj iznaaj suzbijanja i mehanizma projiciranja ne moe se jasno raza-znati. Da biste uspjeli u postupku, morate na intelektualnoj razini pri-

hvatiti stanje suzbijanjaprojekcije kao radnog aksioma, pa ak i kadto inite samo na temelju povjerenja koje imate prema postupku. Kad

jednom zaponete integrirati materijal koji je prethodno bio suzbijen,istina e postupno postajati sve oitija, a vi zaprepateni, ali istotoliko i opinjeni.

Do sada smo govorili o suzbijanju negativnih osjeaja i njihovu

meusobnom djelovanju. Meutim, i pozitivni se dogaaji suzbijaju,a zatim projiciraju na vanjski svijet. tit, koji se izgradio kako bi seizbjegli negativni osjeaji, blokira takoer i pozitivne osjeaje, paprojekcija postaje jedino sredstvo za povezivanje s osjeajima. Vainajdrai doivljaji, netko za koga ste mislili da vas je zaista volio, bi-la je tek ljubav koja se ve nalazila u vama. A netko tko vam je po-

mogao bili ste vi, koji ste pomogli sami sebi.Da biste uspjeli u toj samopreobrazbi, morate uiniti skok od

poimanja svemira kao zbirke razdvojenih pojedinaca i predmeta kojidjeluju na vas, na njegovo doivljavanje kao polja za razvitak vaihenergija koje prvo projicirate, a zatim ih doivljavate kao da se radi oobjektivnom vanjskom svijetu. Nevjerojatno, jer i drugi pojedinci

takoer imaju tono istu sposobnost stvaranja svojih vlastitih svemi-ra, u isto vrijeme kad i vi. Pokuajte odmah, ovaj tren, sljedeu vje-bu, da biste razvili svoju sposobnost osjeanja:

VJEBA

Osjetite vae energije kad izlaze u svijet. Pretpostavimo da

svemu oko sebe to zamjeujete, pripiete odreenu vrije-dnost i osobnost. Va dojam vanjskog svijeta stie do vas krozvae proistae suzbijene energije, a vaa vam suzbijena


41/303

energija ocrtava odgovarajue dogaaje. Pretpostavimo, kadse neto dogodi, da se to nije dogodilo samo od sebe, ve daste to sami nesvjesno stvorili kroz projekciju, ili na isti nainprivukli sebi. Ako se ini da se osoba ponaa na odreeninain, to je vaa percepcija. Usmjerite svoju svijest na svoje

energetsko polje, i osjetite povezanost koju imate sa svojimpercepcijama i reakcijama. Ne govorim pritom o intelektual-nom razumijevanju, ve o osjeaju. Jednostavno, osjetite svo-

ju povezanost s onim, to inae zapaate kao odlike drugih.

Dok ete njegovati svoj smisao odgovornosti za vlastite osjeaje

i iskustva, ni u kom sluaju ne smijete pretpostaviti vlastitu krivicu,ili poeti optuivati samog sebe. Grinja savjesti samo je drugi oblikodbacivanja sebe. Zapamtite da su, na kraju krajeva, i drugi jednakotoliko odgovorni za ono to im se dogaa, iako nas to ne opravdavato im nismo pomogli.

S konceptom suzbijanja projekcija krenuli smo dublje no to

psihologija uobiajeno ide. Uli smo u tajanstveno carstvo u kojemse ne moe upotrijebiti prosuivanje i razmiljanje. To je potrebno dabismo dosegli na cilj unutarnje integracije. Ispunjenje se nikad nemoe pronai kroz analitike sile uma; ispunjenje dolazi kroz srediteosjeaja.

Kad projiciramo, svijet postaje ogledalo koje nam odraava i

vraa nae vlastite odlike. Naravno, velik dio neovisnog djelovanjauistinu i izlazi iz nas prema van, dok drugi identiteti imaju osnovuneovisnog karaktera. Kad projiciramo, pozorno odabiremo odgova-rajui ekran osobu ili okolnost s nekim elementima onoga toprojiciramo, pa nae doivljavanje njih optereujemo svojom vlasti-tom energijom.

Pokuamo li analizirati koliki je dio nae percepcije projiciran, akoliko je od toga stvarnost, postajemo udaljeniji od svog rada nasebi samima. Ionako nije mogue izvriti nikakvu objektivnu procje-nu, s obzirom na to da ni mi sami u sebi nismo jo sve razjasnili. Izato, kad koristimo tehnike postupka, treba pretpostaviti da projicira-mo cjelokupne sadraje nae percepcije. Vrlo je vjerojatno da emo,nakon izvrene integracije tih pitanja, spontano moi tono prepo-znati koji je onaj dio, koji su doprinijeli drugi, a to mi sami doprino-simo datoj situaciji.


42/303

Klijent projicira na terapeuta

U svjetlu nae rasprave o projekciji, sad emo moi potpunijerazumjeti vrijednost meusobnog odnosa s prosvijetljenim terape-utom. Kao suprotnost odnosu s prosjenom osobom, u kojem objeosobe obino projiciraju jedna na drugu, takav terapeut ne projicira

podsvjesne energije na svog klijenta, ili barem ostaje bez reakcija nanjegove projekcije. Ovo ukljuuje i nepostojanje ikakvih zahtjeva ilioekivanja. Osim toga, terapeut ne reagira niti ne odbacuje, ve pri-hvaa klijentove projekcije. To je sutina terapije, a i katalizator zaiscjeljujuu preobrazbu. Klijent moe postati svjestan svojih projek-cija jasnije no u odnosu s drugim ljudima, jer mu je ogledalo izvanre-

dno oieno. Usprkos tome, nemojte se obeshrabriti ni kad isti po-stupak primijenite na meusobne odnose s ljudima openito.

Uvijek kad snano reagirate na poticaj kojim na vas djeluje drugaosoba, moete pretpostaviti da na povrinu izlaze suzbijene energijeunutar vas samih. Da ste ih raistili u sebi, na vas ne bi tako utjecalenegativnosti drugih. Vae reakcije ne bi bile toliko burne, niti toliko

ocjenjivake. Tada biste naprosto iskusili uobiajen stupanj negati-vne emocije, kao odgovora na odreene okolnosti. No, i tada tehnikepostupka nadalje ostaju izvrstan pristup za proienje takvih osjeaja.

PROIENJE

Na psihikoj razini, glavna svrha projiciranja uvijek je proie-nje. Prirodno je da se nae psihiko tijelo, koje pohranjuje suzbijeneemocionalne energije, eli proistiti ili rijeiti tih negativnosti.. Do pro-

jekcije automatski dolazi zato, da bi se energija iznijela na svjesnu ra-zinu. Ako se ovaj postupak proienja ne prepozna, sve je bilo uzalud.Pruili smo otpor svojim projiciranim iskustvima i iznova ih suzbili, akoliina negativne energije u podsvijesti, samo je narasla jo vie. Iz-

gubili smo mogunost, da kroz projekciju nauimo poneto o sebi.

Osjeaji se moraju iskusitida bi se proistili

Proienje suzbijenog materijala dogaa se samo kad sami sebikonano dopustimo ono iskustvo, koje smo do sada izbjegavali.Energija ili osjeaj se mora u svijesti pojaviti bez opiranja, kako bi seintegrirala. Kod bolnih dogaaja, ta se patnja mora iskusiti i prihva-titi, ali ete nauiti i kako je svesti na najmanju moguu mjeru i


43/303

neutralizirati, gledajui na nju s toke Promatraa. Sposobnost preo-brazbe u Promatraa dovodi do neidentificiranja s bolnim osjeaji-ma, te omoguava da se energije lake integriraju i oslobode.

Suzbijena energija oslobaa se kroz svjesno proivljavanje doga-aja. im dopustite sami sebi da osjeate, osjeaj e se izmijeniti.

Patnja poputa, i postaje neutralizirana. Suoavanje s osjeajima jesve to je potrebno za proienje suzbijene negativnosti, a jednomkad se s neim suoimo, moemo to proistiti u iznenaujue krat-kom razdoblju. Problem je samo, to nae nesvjesno odbacivanje se-

be onemoguava istinsko suoavanje s vlastitim osjeajima, pa ak ionda, kad to stvarno elimo.

ivot postaje va terapeut

Kako ivot protjee, nailazimo na razliite susrete u kojima senae podsvjesne energije bude i pretvaraju u svijest o njihovu postoja-nju. Ove energije izbijaju na povrinu kad nastupe okolnosti podesneza njihovo oslobaanje. Uspijete li nauiti kako integrirati ove ener-

gije im se pojave, susrest ete se sa ivotom na stvaralaki nain. Viete tada koristiti vae okolnosti, umjesto da one zlostavljaju vas.Upravo se zbog ove mogunosti i inkarniramo na povrini Zemlje.

Zaudo, ivot svakog pojedinca oblikovanje tako, da mu osigu-rava upravo one okolnosti, koje su potrebne za proienje njegovihunutarnjih negativnih sila. Ispravnim koritenjem tih okolnosti

moete vrlo uinkovito raditi na sebi i bez terapeuta. ivot postajeva terapeut; uistinu, ivot i jeste najbolji, a na kraju i jedini terapeut.Vae okolnosti su u ovom trenutku tono onakve, kakve su vampotrebne. Ispoljavaju one negativne energije iz vae podsvijesti, kojetrebate proistiti. Kad ih integrirate, odnosno kad ih prihvatite iproivite bez pruanja otpora, dolazi do proienja.

Projekcija se moe smanjiti ako vjebate stupanje u izravan dodirsa svojim osjeajima, kao u meditaciji. Meutim, nemojte oekivatida ete posve prestati projicirati, jer je projiciranje prirodni nainproienja. Morate nauiti kako da ga postanete svjesni. Razumije-

vanjem onoga to vam se dogaa, nasmijat ete se sami sebi. Vieneete biti spremni kupiti pomisao, da je onaj drugi odgovoran za

vae iskustvo; jer, vi ete posjedovati vae iskustvo, to znai daete preuzeti odgovornost za ono to se pred vama dogaa. inei ta-ko, postiete nadzor nad svojim ivotom, za kojim i tragate.


44/303

Uzimam na znanje da je u prirodi ivota

ravnotea, te da u uvijek proivjeti i uspon

i pad Ako se borim i pokuam izbjei pad,borim se protiv samoga ivota. Ako oboje

prihvatim na razuman nain, usklaujem se

sa ivotom i sa samim sobom.


45/303

3. IGRA SUPROTNOSTI

Projekcija se moe razraditi jo dublje, ako se stavi u odnos s kon-

ceptom dualnosti. Dualnost je teorija; nema naina kojim bi se po-

uzdano dokazala. Za mene, dualnost je ono emu se okreem kad pro-

matram i uim od ivota. To je koncept, koji koristi kad se osvremo

na svoje uspone i padove u ivotu; to nije dogma ili pravilo koje treba

slijepo prihvatiti, prema kojem pokuavamo podesiti svoj ivot. Ipak,

osjetite li bliskost s tom idejom, ona vam moe pruiti nove obzore.

Moete zadobiti uravnoteeniji uvid u prirodu vlastitog postojanja.

DUALNOST

Teorija dualnosti tvrdi, da se svijet koji vidimo sastoji od su-

protnosti. Meutim, to nisu stvarne suprotnosti, kakvima se mogu

priiniti, ve zapravo one koje se dopunjuju, koje su komplementar-ne. Postojanje svakog dijela od parova s komplementarnim odlika-

ma, ovisi o postojanju onog drugog dijela; niti jedan od njih ne bi mo-

gao postojati sam za sebe. Primjeri ovih parova su: dan i no, toplo i

hladno, iznad i ispod, tvrdo i mekano. Kad bi neto postojalo bez

svog komplementa, ne bi bilo naina da se to prepozna, jer je potre-

bno imati iskustvo o objema odlikama, da bi se prepoznala svaka po-jedina od njih. Nemogue je predoiti dan, ako nismo upoznali no.

Odreene stvari nisu oevidne, jer su njihovi komplementi pri-

kriveni. Stoga nismo obino svjesni postojanja atmosfere, ali bismo

postali kad bi nas netko uputio u svemir. Nikad do sada nismo bili bez

atmosfere, pa ipak moemo je postati svjesni samo s tekoama, a i

tada najee bez ikakvog emocionalnog sadraja.

Dualnost se najlake razumijeva i prihvaa kad govorimo o fizi-

kim primjerima. Kontroverza poinje kad se radi o osjeajima, jer se


46/303

posve ista naela primjenjuju i na na unutarnji ivot: dan i no emo-cija, toplo i hladno u meusobnim odnosima, biti gore ili dolje u ono-me to obino zovemo sreom, neprekidno ispreplitanje zadovolj-stva i patnje.

Ne bismo prepoznali zadovoljstvo, da nae iskustvo nije ukljui-

valo i patnju istog stupnja, i to otprilike u istoj vremenskoj toki. Stosmo gladniji, utoliko vie uivamo u obroku. Sto smo usamljeniji, tonam je znaajnija bliskost s drugom osobom. Prepreka na naem putuomoguava nam i radost, kad je uspijemo prevladati. Patnja u ljubav-noj vezi proporcionalna je ljubavi. Nae vrhunce ekstaze uravnoteu

ju naa isklizavanja u depresiju.

Um stvara dualnost

Zbog ega to mora biti tako? Dualnost je jednostavno prirodapercepcije ili osjeaja; to nije neki oblik kanjavanja. Um prepoznajeosjeajui par komplemenata. Kad na um utjee bilo to, on ve moraprepoznavati iskustvo slinog intenziteta s komplementom ne ba

istovremeno, ali svakako vremenski blisko kako bi mogao postatisvjestan toga.

tovie,mi smo oni koji nesvjesno pripisujemo pozitivne ili ne-gativne vrijednosti svakoj strani iskustva, ponekad ak i na gotovoodsudan nain. Umstvara oboje i zadovoljstvo i patnju. Stoga e sedualistiko iskustvo razlikovati od pojedinca do pojedinca.

Uzmite bilo koje iskustvo, i um e ga zaas razdvojiti na dijelo-ve: jedan dio zadovoljstva, i jedan dio patnje. Obino nismo ak nitisvjesni toga, koliko iroko um kategorizira nae iskustvo. ini se kaoda je dogaaj izvorno sloen od pozitivnih i negativnih eleme-nata. Ne shvaamo da smo mi oni, koji neto inimo bolnim, ili jobolje da mi pripisujemo bol nekom aspektu tog dogaaja samo da

bismo postigli zahtijevanu ravnoteu iskustva. Dakle, patnja u stvar-nosti i ne postoji, samo to je, naravno, mi doivljavamo kao stvarnu.

Dualnost takoer znai, i da e se emocionalna vrijednost ma ko-jeg iskustva promijeniti, im se ono ponovi. Neto vam se moe svi-djeti, no kad to ponovite (elei iznova osjetiti onaj izvorni osjeaj),utvrdite da se on izmijenio. Prolazite kroz neoekivano bolne stup-njeve, uravnoteujui pozitivno i negativno, i bez svijesti o tome, daste vi onaj koji stvara promjenu tog iskustva i pripisuje mu emocio-nalnu vrijednost.


47/303

Dualnost utjee na sve ono

to je vama najvanije

Ne bih od vas traio da bespogovorno prihvatite teoriju dualno-sti, ve samo da se pokuate osvrnuti na svoja iskustva s ovogstanovita, a zatim da sami prosudite ima li u tome ikakve vjerodo-stojnosti. Vjerojatno ete se sloiti da ima barem poneto, a naroitokad tako istraite pitanja od kojih oekujete da daju svrhu vaemivotu, kakva su pitanja ljubavnih odnosa ili karijere. Svima su namvana upravo ona pitanja, u kojima se najsnanije budi dualistikoiskustvo.

Romantine su veze pritom notorne, zbog svojih aspekata ljubavii mrnje. One poinju s onim najboljim od osjeaja i namjera u nama,no nee proi dugo da se ukae i njihova negativna strana. Uvijek epostojati i negativna strana, jer ne moemo osjeati ljubavna raziniovisnosti bez mrnje.

U stvari, mi smo sami projicirali oboje i svoju ljubav, i svoju

mrnju. Obje odlike pripisujemo aspektima druge osobe, i to onima,koji najbolje prihvaaju nae projekcije. Ako objektivno u stvarnostine postoji nita za to bi se naa mrnja prihvatila, poet emo netopretjerano uveliavati, ili emo poneto ak i sami izmisliti.

Uspjeh u karijeri, ili openito ostvarivanje Japotreba sigurno-sti, osjeaja ili moi uvijek se proivljava dualistiki. Doivljenom

uspjehu uvijek slijedi doivljeni promaaj, ili je barem praen njime.Promaaj se moe dogoditi na istom podruju kao i uspjeh, ili na pri-

vidno uza nj nevezanom odsjeku ivota. A ako se ne dogodi nita tobismo mogli protumaiti kao neuspjeh, tada ili projiciramo promaaj,ili postajemo samodestruktivni u tolikoj mjeri, da sami uzrokujemostvarni neuspjeh. Tako e osjeaj neuspjeha biti izjednaen s uspje-

hom, na bilo koji od ovih naina.Molim da uzmete u obzir, da ne opisujem mehanizam dualnosti

samo da bih vas ohrabrio u izbjegavanju negativnosti. Jer, negativnost se ne moe izbjei: moe se samo suzbiti. Postoji duboka i neutaiva potreba u nama, da ivimo kroz negativno; ne moemo sesmiriti sve dok se ta potreba ne zadovolji. Udaljujemo se sa svog puta

da bismo stvorili negativne, komplementarne okolnosti.Shvaanje naina na koji dualnost djeluje na nas, moe nas od-

vui u pretjerani pesimizam, koji se ak moe uiniti i opravdanim,


48/303

jer svaki na pokuaj u smjeru sigurnosti, zadovoljstva ili uspjehaneminovno ukljuuje i svoju suprotnost. Ljudi postaju cinini iakonikad nisu niti uli za postojanje teorije dualnosti, jer su upoznaliuspjeh koji je bio praen neuspjehom. Zato odluuju izbjei promaajtako, da izbjegavaju uspjeh, to na kraju zavrava nedostatkom pu-

nine ivota. Ovaj stav izbjegavanja sukoba podosta je uobiajen, i tonajee podsvjesno.

Neto pozitivnija reakcija na razumijevanje dualnosti bio bi stav,da si sami nepotrebno oteavamo ivot usmjeravajui se pod prisi-lom na ono to smatramo uspjehom, to je toliko prisutno u naemdrutvu, okrenutom ispunjenju zadanih ciljeva. Svakako, i nadalje

treba brinuti za svoje osnovne potrebe, no razlika nastaje upravoovdje to je to, to smatramo osnovnim. Jo jednom, vano je uoitirazliku izmeu stvarnih i percipiranih ili ovisnikih potreba.

Ovisnost preuveliava dualnost

Ono, to treba shvatiti u svezi s dualnou, bilo bi sljedee: pod-loni smo njenim zakonitostima najvie tada, kad smo jako ovisni ozadovoljenju bilo koje udnje. Kao ovisni, djelujemo pod prisilom;moramo imati objekt o kojem se radi. Kao ovisnima, ispunjenje jedualistiko, i koleba se izmeu zadovoljstva i patnje.

Nai su sustavi potreba umjetno izgraeni, prisilni, ovisniki, ipostavljaju nas pred vrlo snana dualistika iskuenja. Ako pak nismoovisni o ishodima, tada ne prolazimo kroz isti intenzitet dualistikihkolebanja ve i samo zato, jer ne oekujemo da e nam nae djela-tnosti omoguiti intenzivno zadovoljstvo. Oputeniji smo, i ne trebanam toliko mnogo da bismo bili sretni.

Izrastanje je postupni proces; uimo da nam ne treba ovo, a zatim

ono. Uklanjanje prisilnih potreba, ili svega onoga za to sada mislimoda naprosto moramo imati, vaan je dio oslobaanja osobe. No, kakose tono takav rast postie? Prisilnih se potreba ne moete osloboditisamo snagom svoje volje. Ve i postupak opaanja takvih potrebaima kao ishod njihovo polagano i prirodno nadrastanje. Ne prisilja-

vajte se da budete ono to niste; nemojte eljeti da budete neto dru-

go, no ono to jeste. Prihvaajui sebe upravo takvima kakvi jeste,doputate da nastupi va osobni rast.


49/303

DUALISTIKA PROJEKCIJA

Vratimo se na odnos dualizma prema projekciji. Govorili smo onainu na koji um projicira, kako bi razjasnio podsvjesno. No, dokprojicira, um mora stvoriti ravnoteu izmeu pozitivnog i negativ-nog, da bi to uope mogao zapaziti. Jedan od polova dualistike pro-

jekcije e iznijeti suzbijenu energiju; drugi nee, jer e nastati samozato, da bi doveo do ravnotee. Primarna projekcija iznosi suzbi-

jenu energiju. Sekundarna projekcija stvara se spontano, kako biuravnoteila doivljavanje energije, i ne predstavlja proienje pod-svjesnog. Sekundarna projekcija moe se internalizirati. Pokaimostoga na nekoliko primjera, kako djeluje dualistika projekcija.

Ljutnja / Velianje

ovjek tijekom dana dospije s nekim u sukob. Projicira svojusrdbu, i doivljava tu drugu osobu kao onu, koja se bezrazlono ljutina njega, ili sam postaje ljutit i vjeruje, da je za to kriva druga osoba.

Nakon toga, odlazi u svoj omiljeni kafi, gdje razgovara sa svojimprijateljima opisujui im prizor o kojem se radi. Nadvladavaju osje-aji drugarstva, te svi u grupi slono utvruju, da je druga osobakriva, uravnoteujui tako ita

ruskan john - emocionalno prociscavanje

Documents